Top vijest u gradu je prodaja Merićeve zgrade, jer je njezino renoviranje, vele, prevelik zalogaj za Grad. Ono je bilo najavljivano godinama i zgrada bi nakon obnove imala važnu ulogu u turističkoj ponudi, a samo središte dobilo bi novi sjaj. Kad malo bolje promislim, sve nekako podsjeća na društveni dom u Bakovčicama. On je isto gradskoj upravi bio prevelik zalogaj. Sreća da u Merićevoj zgradi nije bilo nikavih okupljanja udruga ili vatrogasaca jer bi i oni završili u – kontejneru.
Kad govorimo o koprivničkoj turističkoj ponudi, ovogodišnji Renesansni festival je bio originalan i jedinstven i odrađen je vrhunski posao. No, problem je u tome što je prodano nekoliko tisuća ulaznica manje nego lani i navodno je pokazana vrlo loša socijalna osjetljivost prema građanima. Pa, ako svrha takve manifestacije nije stvaranje dobiti i dizanje kvalitete ponude i sadržaja, onda smo se mogli sami mačevati na Bašči i gađati s lukom i strijelom zabadava, u nadi kak nas bu netko došel pogledati i pokazati socijalnu osjetljivost. Ljude koji su iz jedne obične livade napravili Superbrend i odličnu priču stalno se pokušava prikazati da im posao ne valja. Prilično jadno i žalosno. Ne podilazim nikome, ali svaki takav event košta i bilo bi najbolje da neki jednostavno prestanu prodavati socijalnu osjetljivost u javnosti i šute, ako već ne mogu pomoći onima koji stvaraju novu vrijednost. Kak stvari stoje, ti koji prozivaju bi i Renesansni festival rado prodali jer ne bi bio profitabilan.
Na početku nove školske godine nastavlja se s daljnjim okupljanjima, odnosno jednim od projekata Gradske uprave. Cilj mu je stvaranje, kako kažu, “dobre vibre” poput “osjećaja pripadnosti nečemu što je veće od svakoga od nas” te da smo “blizu rekorda dvorane” u kojoj je bilo više od dvije tisuće osnovnoškolaca. Stvarno spektakularno. Dobro da im nisu još ulaznice naplaćivali i zapisivali tko je došao, a tko nije. A kaj je tu uopće spektakularno? Pa spektakularna je nada i strpljenje svih onih koji godinama čekaju da se u školama stvore normalni uvjeti za rad. Svim se nastavnicima i učiteljima i učiteljicama treba nakloniti do poda, a ne ih organizirati da u kolonama dolaze na okupljanje zato da bi si netko bio važan pred punim tribinama i to već drugu godinu za redom! Osjećaj mora da je nenadmašan, pun “dobre vibre”, jer toliku publiku na koncertima ne prikupe ni renomirani pjevači. Osim kad održavaju besplatne koncerte na otvorenom.
Sve mi to nekak vleče na Sjevernu Koreju, ali nema veze, očito su takva vremena. U OŠ Đuro Ester, danas u 21. stoljeću, kad već velika većina okolnih općina ima nove škole sa sportskim dvoranama, djeca imaju tjelesni odgoj u nečemu što se nikak nemre nazvati “dvoranom”. Sjećam se još kao klinac da je se taj prostor tako nazivao, ali – to je bilo prije skoro trideset godina! Nažalost, u nekim područnim školama nema ni primjerenog mjesta gdje djeca mogu jesti. Nemamo jednosmjensku nastavu, a škola na Podolicama još uvijek ima status bajke. Ako sve navedeno spada u priču “zajedništva” i “nečeg većeg od nas samih”, onda tu nešto grdo ne štima. Tek kad sve te probleme riješimo, onda se mogu organizirati sletovi s tisućama učenika.
Na kulturnom planu, za razliku od turističkog, Ludens teatar ima problema oko plaćanja najma i do daljnjeg neće održavati predstave. U biti, održavat će ih svuda samo ne u Koprivnici. Dok ljude treba pred izbore skupljati na predstave, tko te pita za nekakve najamnine, a sad nek slobodno idu nastupati okolo! A kad već govorimo o tim famoznim najamninama, to je isto kao da gradonačelnik plaća Gradu najamninu i režije za svoju kancelariju. Zvuči zločesto, ali pa tak je! Valjda je procjena u Gradu da su besplatni sletovi s par tisuća ljudi isplativiji od kazališta.
Da ne ispadne kako se ništa nije napravilo, ipak se postavila još jedna instalacija u nizu, koja ima više naziva: “ležeći policajci”, “uspornici za promatranje koga ima na terasama”, “natečene (bređe) zebre”, “povišeni asfalt protiv zaletavanja s bijelim crtama” i slično. Jednima će otići amortizeri i podvozja ranije nego su se nadali, dok će drugi u svojim radionama trljati ruke i naplaćivati nove dijelove. U svakom slučaju bi trebalo postaviti znak upozorenja za sportska vozila i ona s niskim ovjesom, da ne bi bilo “nismo znali”. Kad već eksperimentiraju, mogli su ih još malo podići, pa naplaćivati mostarinu i po zimi pretvoriti u skakaonicu. Ne bi bilo ništa čudno, jer ako imamo veslanje na suhom, možemo imati i skokove u zaleđenu fontanu.
Na kraju, s obzirom da su trenutno u lijepoj našoj aktualne ploče i mi bi mogli u našem gradu početi s njihovim postavljanjem. Recimo, na sve objekte i prostore koje je Grad prodao u posljednjih dvadesetak godina. Na njima bi pisalo tko je prodao, kada, kome i za koje novce. Onda bi svi jasno vidjeli gdje je to nestala socijalna osjetljivost i zakaj ne valja Renesansni festival, zakaj nam ne treba Ludens i zakaj nemremo imati jednosmjensku nastavu. I tko su tu zapravo kmetovi.
Stavovi izrečeni u kolumnama isključivo su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala Drava.info.
