Piše Vesna Peršić Kovač.
Blagdan Ivana Krstitelja obilježava se na dan njegova rođenja – 24. lipnja, a u Podravini je popraćen brojnim zanimljivim običajima.
No, prije njihova opisa nekoliko riječi o životu samog sveca. Bio je sin židovskog svećenika Zaharije i Marijine rođakinje Elizabete. U kršćanskoj tradiciji smatra se Isusovim pretečom koji je živio asketskim načinom života navješćujući Isusov dolazak. Krstio je uranjanjem u rijeku Jordan. Njegovo pogubljenje odsijecanjem glave po naredbi Heroda Antipe, a kojem je prethodila osuda kraljeva nezakonitog braka s Herodijadom, spominje povjesničar Josip Flavije u “Židovskim starinama”.
Običaj paljenja krjesova vezanih uz spomen dan Ivana Krstitelja prisutan je još od sedmog stoljeća, a u nekim dijelovima Podravine zadržao se do danas i o njemu je već dosta pisano. Drugi, manje poznat, bio je običaj ophoda djevojčica ponegdje zvanih “Ladarice” na sam blagdan. One su obilazile od kuće do kuće i pjesmom domaćinima željele dobru ljetinu ili dobru godinu, a za uzvrat od njih dobivale darove.
Kao primjer navodimo opis običaja što ga je krajem dvadesetog stoljeća u Podravskim Sesvetama zabilježio Josip Cugovčan. Ophod su provodile starije djevojčice (njih dvije ili tri u skupini) koje su bile bose, odjevene u bijele “tušline”, “podsuknjenke” i “frtunje”. Kosa im je bila raspuštena, a nosile su i vjenčiće od ivančica koje su bile upletene ili omotane “konopljenim” koncem. Jedna od njih u ruci je nosila košaricu za spremanje darova koje su dobivale nakon otpjevane pjesme:
“Dobro jutro, dobri gazda
tijo leto dober Bog.
Tenka, mala konopljica
tijo leto, dober Bog.
Da bi vam se utenčala
tijo leto, dober Bog.
I na klupko namotala
tijo leto, dober Bog.
Z toga klupka belo platno
tijo leto, dober Bog.
Komu bumo Mandu dali
tijo leto, dober Bog.
Eli suncu, el’ mesecu
tijo leto, dober Bog.
Niti suncu nit’ mesecu
tijo leto, dober Bog.
Već našemu belom dvoru
tijo leto, dober Bog.
Dajte majka kaj imate
tijo leto, dober Bog.”
Nakon primljenog dara djevojčice su zahvalile domaćici ostavljajući joj jednu ivančicu zataknutu za zrcalo. Navedeni običaj provodio se sve do druge polovice prošlog stoljeća, a danas ga još ponekad prikazuju folklorne udruge prilikom svojih nastupa.
Na fotografijama: ladarice iz Društva izvornog folklora Koprivnički Ivanec.
