Ravnateljica koprivničke Srednje škole Ksenija Ostriž novo je lice na političkoj sceni grada. Prva direktorica Koprivničkog poduzetnika, a prije toga profesorica u školi u kojoj i danas stoluje, priča nam, duže je vrijeme razmišljala o ulasku u politiku. No, što ju je zapravo potaknulo da pristane biti kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika lijeve koalicije?
— Zapravo sam razmišljala o javnoj politici i koliko ona utječe na naš svakodnevni život na lokalnoj razini već neko vrijeme. Ugodno su me iznenadili moji vršnjaci koji su se na ovim lokalnim izborima odlučili ubaciti u politiku jer do sada nisu bili pretjerano aktivni. Sazreli smo, imamo neka životna i poslovna iskustva, a s druge strane i energije i entuzijazma da bismo neke stvari mogli promijeniti. Ili barem izgorjeti od želje u pokušaju — odgovara i odmah se nadovezuje da je zapravo pravi okidač bio govor Mišela Jakšića na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana grada u studenome prošle godine.
— Bio je to drugačiji od svih govora koje sam imala prilike do sada čuti. Bio je topao, ljudski, orijentiran budućnosti i poprilično je odskakao od svega što smo do sada mogli čuti u Koprivnici — pojašnjava nam.
Životnim i poslovnim iskustvom može se i sama pohvaliti jer je, kaže, počela raditi još u studentskim danima koje je provela u Zagrebu gdje je studirala ekonomiju.
— Sve godine studiranja radila sam različite honorarne poslove. Mislim da je za mlade ljude jako dobro da se u tom periodu i tako počnu osamostaljivati i da se iskušaju u različitim životnim situacijama. Tako onda možemo odabrati poziv koji će nas upotpuniti u daljnjem životu. Ja sam isto tako svašta radila, u trgovini, foto studiju, oglasnoj industriji, računovodstvu i slično. Tako su mi neki od poslova koje sam radila pokazali da ne mogu raditi u managementu neke tvrtke i gledati ljude koji rade za minimalac, a da se ja parkiram na neko super mjesto ispred ulaza u super firmu. To jednostavno nije moj mindset — kaže Ksenija.
No, zato je objeručke prihvatila poziv svoje bivše razrednice Mioč, tada zamjenice ravnatelja koprivničke Srednje škole, koja joj je nakon što se vratila u Koprivnicu javila da se u školi otvorilo radno mjesto na koje može konkurirati.
— Neću nikad to zaboraviti. Rekla mi je: ako preživiš prvih tjedan dana u školi, nikad više nećeš otići iz škole — prisjeća se i dodaje: — Pa žena je zapravo bila u pravu.
Jedini izlet van prosvjete Ksenija je imala u vrijeme pokretanja Koprivničkog poduzetnika. Bilo je to 2005. godine, a njezina zadaća bila je postaviti ga na noge. — Bilo je to lijepo razdoblje i veselilo me pokretati Koprivnički poduzetnik i surađivati s poduzetnicima i lokalnom zajednicom. Najveći izazov nam je bio zapravo taj što nismo imali mjesta. Bili smo smješteni u maloj zgradici iza Doma obrtnika, ja nisam imala svoj ured, a nisam ni puno prostora mogla ponuditi našim poduzetnicima. Malo kasnije preselili smo se u zgradu faksa pa je već bilo lakše — priča nam.
Nakon toga vraća se ponovno u koprivničku Srednju školu i to na mjesto zamjenice ravnatelja na kojem provodi narednih sedam godina, a zadnje četiri i kao ravnateljica. — Najveći je izazov, kad ste na tom mjestu, uskladiti ambicije, želje i mogućnosti svih. Klincima koji se odluče za strukovnu školu reći da su dovoljno dobri da mogu sve postići u životu, pripremiti ih za tržište rada, a istovremeno i za nastavak školovanja. Biti potpora značajnom broju obitelji koje su često i u nezavidnoj financijskoj i egzistencijalnoj situaciji. Mi moramo odgojiti te klince i naučiti ih da treba učiti cijeli život i da iskušavaju sebe u različitim profesionalnim i životnim situacijama.
A kakve nju uspomene vežu za odrastanje u Koprivnici?
— Bilo nam je baš super, svi smo bili jako povezani. I dan-danas se družim sa svojim prijateljicama iz osnovne škole. Kao i klinci danas, imali smo svoje plesne grupe, bendove, svoje čage. Okupljali smo se u tadašnjem Forumu u srednjoškolskom centru koji je nama mladima omogućavao da organiziramo svoje izvannastavne sadržaje te u zgradi pokraj Pravoslavne crkve. Skijali smo na PRC-u i išli smo na klizanje na Bajeru. Koprivnica je uvijek nudila dobar prostor za obiteljski život.
— Takvu Koprivnicu željela bih ostaviti dvojici svojih sinova. Koprivnicu koja je mali, udoban, čist, srednjoeuropski grad. Koprivnicu koja je dobro povezana s metropolom, Koprivnicu koja je sveučilišni grad koji će i dalje nuditi razne kulturne sadržaje. Grad Koprivničanaca koji gledaju s optimizmom u budućnost – to sam si ja zamislila — kaže.
