Razgovarali smo s Antoniom Grgićem, arhitektom i mogućim budućim gradonačelnikom Koprivnice. Antonio je nezavisni i nestranački kandidat građana Koprivnice za gradonačelnika.
Prvi puta u koprivničkoj povijesti mogli bismo imati arhitekta gradonačelnika. Naime, na ovim izborima jedan od najizglednijih kandidata je Antonio Grgić, arhitekt i urbanist po obrazovanju. On je pri tome još nezavisni i nestranački kandidat građana Koprivnice kojima je dosta stranačkog vođenja politike stalnog prepucavanja na relaciji Grad Koprivnica – Županija, ili Grad Koprivnica – državna vlast.
Zašto su se arhitekti kroz povijest pokazali kao najbolji gradonačelnici?
Radi se o tome da arhitektonska i urbanistička struka daje najveću širinu pri razumijevanju funkcioniranja grada. Grad je jedan jako složen organizam i potrebna je velika širina znanja da bi se tim organizmom upravljalo. Arhitektonska i urbanistička struka daje tu širinu, ona je upravo većim dijelom okrenuta prema izgradnji grada i ostvarenjem najboljeg života za njegove stanovnike. Arhitektonska struka je vizionarska, ona vidi u budućnost i daje mogućnosti da se ta vizija u budućnost ostvari.
Ima li kakvih primjera arhitekata gradonačelnika?
Ima ih na stotine. No najbliži je Vjekoslav Heinzl, gradonačelnik Zagreba od 1920. godine do 1928. godine. Za njegovog mandata Zagreb kao malo austrougarsko provincijsko mjesto dobio je velegradske vizure. I ja se nadam da ću u dva mandata postići preobrazbu Koprivnice u malu metropolu Srednje Europe.
Kakva je Vaša vizija Koprivnice?
Koprivnica je 1356. g. dobila status slobodnog, kraljevskog i glavnog grada. Znači, uz Varaždin i Zagreb, Koprivnica je u 14. stoljeću bila jedan od glavnih gradova Hrvatske. To je moja vizija Koprivnice, Koprivnica kao glavni grad ovog dijela Srednje Europe. Koprivnica kao edukacijski, industrijski i inovacijski centar ovog dijela svijeta. Baza je već tu, Koprivnica je već sveučilišni i industrijski centar, potreban je mali dodatni napor da se to dostigne. Ali duboko vjerujem: zajedno mi to možemo! Mi možemo Koprivnicu izgraditi u glavni grad ovog dijela Srednje Europe, što je već bila za vrijeme Austro-ugarske.
Ali još uvijek Koprivnica nema niti dobru mrežu škola. U programu ističete važnost obrazovanja. Kako sagraditi te škole s obzirom da je model javno-privatnog partnerstva očigledno propao, mada je gradska vlast potrošila na JPP milijune kuna?
Škole ću izgraditi prvenstveno kroz smanjivanje cijene tih investicija. Na koji način? Koristeći pri gradnji nove arhitektonske i graditeljske prakse koje se već primjenjuju u Hrvatskoj. Npr. u Samoboru je nedavno otvoren vrtić koji je trebao koštati više od deset mil. kuna. Međutim, na kraju je koštao 3,8 mil kuna. Skoro tri puta manje. Izgrađen je montažnom kontejnerskom izgradnjom.
Na taj način, za trećinu prvotno planirane svote bi se riješile sve osnovnoškolske gradnje: izgradila bi se škola u Podolicama, dogradila škola u Starigradu i u Jagnjedovcu. Na sličan način bi riješio i dogradnju Srednje škole i izgradnju Obrtničke škole. Umjesto izgradnju Obrtničke škole na periferiji grada izgradio bih ju neposredno uz sadašnju Srednju školu na način da bi izgradili 10 montažnih paviljona koji bi sadržavali učionice. Tako bi sagradili i učenički dom, neposredno uz Srednju školu. Stari projekt Obrtničke predviđao je cijenu škole veću od 60 milijuna kuna. Ako bi Obrtničku gradili na način na koji ja predlažem, ukupna cijena nove Obrtničke škole i novog učeničkog doma bi iznosila 19 milijun kuna. Više od tri puta manje od starog projekta! Jeftinije za izgradnju, ali i za održavanje, jer to održavanje na kraju ide iz našeg džepa.
Kako spriječiti ovaj ekonomskim razlozima ponukan val iseljavanja iz Hrvatske i Koprivnice? I kako ponovo privući mlade da doseljavaju u Koprivnicu?
Prvo, novac od prodaje plinskog biznisa ću jednim dijelom preusmjeriti u kreditiranje i poticanje malih poduzetnika s idejama. Cilj je da Grad direktno pomaže svojim građanima sa idejom i poduzetničkim duhom, ali ne samo lažno i deklarativno, već stvarno i financijski, organizacijski i prostorno. Naš cilj je digitalna transformacija grada, promjena našeg stava prema svijetu koji se mijenja, sa poticanjem inovativnosti, kreativnosti i zajedništva od vrtićkog doba. U skladu s tim, nužno je uvesti besplatno školovanje, što znači besplatne knjige za osnovnoškolce i srednjoškolce. Dalje, to znači promjenu u politici subvencioniranja učenika i studenata, i dodatno poticanje školovanja struka koje donose inovacije i digitalnu transformaciju grada i ekonomskog okoliša. Subvencionirali bi stanove mladim ljudima, kako rođenim Koprivničancima, tako i onima koji se žele doseliti. Danas se u bolnici čeka na operacije i do dvije godine jer su se odselili neki od anesteziologa. Ili ćemo pomoći mladim anesteziolozima u doseljavanju u Koprivnicu, ili će se u Koprivničkoj bolnici prestati odvijati operacije zbog nedostatka anesteziologa. Grad je jako delikatan organizam i zahtijeva osobu koja pozna sve njegove osobitosti, od arhitektonsko-urbanističkih do ekonomskih, jer sve je u gradu povezano, sve je jedna cjelina. Samo osoba sa širokim pogledom kao arhitekt može tu cjelinu obuhvatiti.
Revitalizacija gradskog parka podijelila je političare i javnost u gradu. Koji je vaš stav o tom projektu?
Gradski park je Koprivnici ono što su Dubrovniku dubrovačke zidine. Marijan Špoljar i ja smo bili u pravu kada smo upozoravali Gradsku upravu da ne ulazi u taj projekt. Prvo i osnovno jer je sasvim nepotreban, radi se o bacanju 6 milijuna kuna u vjetar. Drugo, jer je rađen na apsolutno krivi način. Nisu nas poslušali i dogodilo se ono na što smo cijelo vrijeme upozoravali da će se dogoditi. Kad su počeli radovi u našem parku Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske poslalo je Apel za zaštitu središta grada Koprivnice kojim su pozvali sve mjerodavne da zaustave radove koje nazivaju devastacijom. Također, Udruženje hrvatskih arhitekata je poslalo svoju komisiju u Koprivnicu. Nakon njihovog izvida, Udruženje hrvatskih arhitekata je također zaključilo istu stvar, da se radi o devastaciji. Nadamo se da će prevladati razum i da će se daljnja devastacija Gradskog parka zaustaviti. To je ono na što smo Marijan Špoljar kao arheolog te ja kao arhitekt i urbanist od početka upozoravali i pokušavali zaustaviti.
Koji je po Vam najbolji način razvoja grada, veća koncentracija na centar ili decentralizacija, veća koncentracija na prigradska naselja?
Rođen sam u centru grada, a od 15. godine odrastao sam u Vinodolskoj, na Podolicama i Vinici, tako da poznajem problematiku grada kada se gleda iz centra, međutim poznajem je i kada se gleda iz prigradske vizure, vizure Vinice. Kad sam živio u Vinodolskoj, rođen je moj brat 1987. godine i trebao je ići u školu na Podolicama, koja samo što se nije izgradila. Škola nije sagrađena tada, niti ikad poslije. Kao jedan od rezultata te neizgradnje je da djeca moraju pješačiti preko najopasnijeg križanja u gradu. Jedan dječak je idući u školu poginuo pod kotačima kamiona prelazeći ta grozna križanja kod podhodnika, hodajući sa Vinice prema OŠ Đuro Ester. To se više nikad ne bi smjelo ponoviti, no djeca su i dalje svaki dan u opasnosti dokle god škola nije izgrađena. Imate još jedan takav primjer, prijelaz pruge u Špoljarskoj. Tamo pješaci nemaju drugog načina da dođu do centra grada nego da prelaze prugu, krše zakon i dovode sebe i druge u opasnost. Tu se ne radi o pitanju centralizacije ili decentralizacije, radi se o tome da su naša djeca svakodnevno postavljena u smrtonosne klopke ako žele ići u školu. To je nedopustivo, za to nema riječi opravdanja u 21. stoljeću, da se naša djeca susreću s jurećim vlakovima i pospanim kamiondžijama. Gradska uprava mora štititi svoje male sugrađane, a ne ih kao sada gurati pred kotače vozila u punoj brzini. To je prvo i osnovno pitanje. Kao školovani arhitekt i urbanist ću pitanje ravnomjernog i optimalnog razvoja grada znati ću riješiti sa svojim kolegama arhitektima zaposlenim u Gradu.
Kratka poruka Vašim biračima?
Dosta nam je stranaka! Vjerujem da većina Koprivničanki i Koprivničanaca isto misli.
Dosta nam je prepucavanja na liniji Grad i Županija, Grad i Vlada. Jedini koji to mogu zaustaviti su nezavisni. Moramo prestati kao djeca vjerovati da političari znaju što rade. Ustvari, oni nemaju pojma, vidimo što se dešava oko nas. Piškornica je projekt svih velikih stranaka koji se oteo kontroli, a sada okrivljuju jedni druge. Jedini izlaz iz ove situacije je da mi građani izađemo na izbore i podržimo nezavisne. Da se osobno angažiramo u dobrotvornim organizacijama, da pomažemo najslabijima u društvu i da se počnemo aktivnije baviti pomaganjem ljudima oko sebe. Birajte ljude koji su kao i vi – građani, a ne profesionalni političari u paničnoj potrazi za svojom foteljom. Birajte nezavisne, one koji neće skakati na svaki telefonski poziv iz stranačke centrale u Zagrebu. Izađite na izbore inače će si velike stranke po tko zna koji put poslije izbora podijeliti zaposlenja i fotelje. Njima odgovara da vi ne izlazite na izbore. Što manje ljudi izađe na izbore, velike stranke dobivaju više mjesta. Takva je nažalost matematika. I ja sam prije griješio i nisam izlazio na izbore, znam kako se osjećate. Izađite na izbore, glasajte za nezavisne! Birajte čovjeka, a ne stranku!
