Mali planinari iz Osnovne škole ‘Antun Nemčić Gostovinski’ prije nešto više od tjedan dana, u subotu 8. travnja, otputili su se na Papuk. Evo kako im je bilo iz pera Emanuela Frankola, učenika 7. c razreda.
— Papuk je šumovita planina koja čini razvodnicu između Save i Drave, a središnji je dio Papuka zaštićen kao park prirode. Popeli smo se na sljedeće vrhove: Lapjak (667 m), Nevoljaš (740 m), Ivačka glava (913 m) i Mališčak (732 m). Uživao sam u planinarenju, a tako je bilo i kod drugih planinara. Vodio nas je učitelj Danijel Balaško, vodič društva HPD “Bilo” Miroslav Aleksa i još nekoliko drugih učitelja.
Krenuli smo iz Koprivnice u 5 sati ujutro. Vožnja je trajala 4 sata po lokalnoj cesti. Baš kad smo stigli počela je padati kiša pa smo morali čekati 15 minuta da kiša stane. Na putu do prvog vrha vidjeli smo ruševine starog Veličkog grada iz doba Turaka. Preko strmih Tauberovih stijena, koje potječu još iz paleozoika, dolazimo do vrha Lapjak koji se nalazi u šumi. Poslije tog vrha krenuli smo na drugi vrh Nevoljaš na koji ubrzo dolazimo. Planina je na nekim dijelovima bila jako strma. Na Nevoljašu se penjemo na drveni vidikovac s kojega nam se otvaraju prekrasni vidici na šumovita područja Papuka i ostale vrhove. Na putu smo vidjeli mnoge rijetke biljke, a neki su brali i jeli medvjeđi luk i stavljali ga u sendviče. Poslije smo još išli na vrhove Ivačka glava i Mališčak.
Ovo je planinarenje bilo jako naporno i iscrpljujuće (kao i svako drugo), ali isplatilo se. Hodanje je trajalo nešto manje od 10 sati i prešli smo oko 23 km. Iako je najviši vrh Papuka baš Papuk (953 m), na njega nismo mogli ići jer je tamo stara vojna baza i zabranjen je ulaz. Na svakom smo se vrhu grupno poslikali, a neki pokupili i žigove.
Kad smo bili na vrhu Nevoljaša učitelj Danijel Balaško nam je pokazao kuda smo sve hodali i kud još moramo ići (zapravo napravili smo velik krug). Vrijeme je bilo odlično za planinarenje jer pošto je ujutro malo padala kiša nije bilo previše sunčano ni prevruće. Spuštanje s Ivačke glave u Veliku trajalo je 3 sata pa možete zamisliti koliko je trajalo penjanje. Pri spuštanju smo gledali gdje smo sve bili i iznenadili smo sami sebe kada smo vidjeli što smo prošli. Spustili smo se na isto mjesto od kuda smo i krenuli. Kad smo sišli s planine i krenuli prema autobusu svi su se mnogo puta osvrtali preko ramena da bi još jedanput vidjeli gdje su bili i prisjetili se kako im je bilo. Krenuli smo doma oko 19 sati, a uz jedno stajanje došli smo pred školu u 23 sata.
Emanuel Frankol, 7.c
Rijetke biljke Papuka
— Iako smo tijekom našeg izleta vidjeli veliki broj proljetnica s prekrasnim cvjetovima, valja istaknuti nekoliko rijetkih vrsta koje u proljeće krase ovu planinu. Najinteresantnija od njih je svakako nježna kockavica (Fritillaria orientalis) koja raste na južnim padinama (Turjak, Pliš) nedaleko od Velike. Ostale rijetke vrste su: austrijski zmijak (Scorzonera austriaca), biskupska kapica (Epimedium alpinum), crveni likovac (Daphne cneorum) i orhideja bljedoliki kaćun (Orchis pallens).
Danijel Balaško,
voditelj planinarske skupine
