Došlo je vrijeme za redovno pomicanje satova, ritual koji provodimo dva puta godišnje još od 1983. godine. U noći sa subote na nedjelju počinje ljetno računanje vremena pa će kazaljke nakon 1:59 ‘skočiti’ na 3:00. Nedjelja će tako trajati samo 23 sata.
Time ćemo izgubiti sat vremena sna, što će najviše pogoditi one koji rade i nedjeljom, ali će nam se činiti da dan traje dulje jer će Sunce zaći sat vremena kasnije nego u subotu. Točnije, u subotu će zaći u 18:12, a u nedjelju u 19:13. Naravno, duljina sijanja sunca neće se promijeniti: jednako s kasnijim zalaskom, kasnit će i njegov izlazak. Sunce će u nedjelju nad obzorom proviriti u 6:44.
Od nedjelje se mijenjaju i prometni propisi. Više neće biti obavezna vožnja s upaljenim kratkim odnosno dnevnim svjetlima tijekom dana (osim, naravno, u uvjetima smanjene vidljivosti zbog magle, kiše i sl.), no to ne vrijedi za vozače mopeda i motocikala koji tijekom cijele godine moraju voziti s upaljenim svjetlima. Ukoliko to ne učine, riskiraju kaznu od 300 kuna.
Mijenja se i obračun potrošnje električne energije. Prema višoj tarifi računat će se električna energija potrošena između 8 i 22 sata, a prema nižoj od 22 do 8 sati.
Podsjetimo, upravo je Hrvatska bila među zemljama koje su prve na nacionalnoj razini uvele ljetno računanje vremena – kao dio Austro-Ugarske u vrijeme Prvog svjetskog rata, zajedno s carskom Njemačkom. Bilo je to u travnju 1916., a razlog je bio pokušaj smanjenja potrošnje ugljena u ratno doba. Hrvatska je nastavila s praksom za vrijeme Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije te u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.). Ljetno računanje vremena ponovno je uvedeno 1983. godine i Hrvatska ga je zadržala nakon osamostaljenja.
