Prije otprilike mjesec dana Željko Lacković napustio je Bandićev Klub zastupnika. Što se dogodilo?
— Ja više nisam član Kluba Stranke rada, solidarnosti i nezavisnih zastupnika i reformista. Izašao sam iz kluba zbog predstojećih lokalnih izbora. Ja ovdje zastupam interese nezavisne politike, a kao član Kluba imao sam određena ograničenja i obveze koje se kose s mojim načinom djelovanja i rada u Hrvatskom saboru — objasnio je Lacković.
Što vam ova situacija donosi u nastavku rada? Je li to prednost ili nedostatak?
— Možda je trenutno nedostatak jer ne mogu slobodno doći za govornicu i nametati one teme za koje smatram da je važno da ih javnost upozna. Jasno, iz principijelnih razloga nisam prešao nekom drugom klubu. Kao nezavisni zastupnik bez kluba sada ne mogu govoriti. Što će biti nakon izbora, vidjet ćemo. No, trenutno ne mogu doći za govornicu, otvoriti temu, zatražiti stanku ili govoriti u ime nekog kluba.
Što mislite da je najizglednija opcija nakon izbora: ostanak u Bandićevu klubu ili priklanjanje nekom drugom?
— Vidjet ćemo što će donijeti lokalni izbori, prvenstveno u Gradu Zagrebu, hoće li Milan Bandić zadržati mandat gradonačelnika. Ako ne, ovisi što će odlučiti. Ako odluči vratiti se u Hrvatski sabor, tada ja, kao njegov zamjenik, više neću biti saborski zastupnik.
Zastupniče Lackoviću, što ste do sada uspjeli u Saboru učiniti za Podravinu? Koje ste teme otvorili i jeste li zadovoljni postignutim rezultatima?
— Očito sam previše progovarao i pregovarao o našim lokalnim temama, a ne o onima važnima za Grad Zagreb i ostatak naše izborne jedinice. Mislim da sam uspio nametnuti vrlo bitna pitanja poput sigurnosti prehrambenih proizvoda koje konzumiramo, na povezanost onoga što jedemo s činjenicom da imamo najveću stopu oboljenja od malignih bolesti u Europskoj uniji – 50% više i da se to reflektira i na zdravstveni sustav.
— Progovarao sam i o činjenici da se naš kraj zakida. Po mom mišljenju najbogatija smo regija u Hrvatskoj jer su upravo kod nas ležišta nafte i plina energetske vrijednosti kao tri i pol Nuklearne elektrane Krško. Kao kraj smo zakinuti svim onim ugovorima i dealovima ispod stola koji sada dolaze na naplatu. Upozorio sam na to da je državni proračun uprihodovao u dva navrata ogromna sredstva prodajom INA-e. Od više od 10 tako uprihodovanih milijardi kuna u naš kraj apsolutno ništa nije došlo. Nastojim upozoravati i na činjenice da država intervenira u našu najvažniju prehrambenu tvrtku, Podravku. Mislim da je krajnje vrijeme da se nešto poduzme da bi naša županija u cijelosti kvalitetnom brzom cestom bila povezana sa Zagrebom. To je zadnja prilika da kažemo: Ako već hoćete uništiti ili rasprodati ovo što je od državnog vlasništva u Podravki ostalo, onda nam barem za taj novac, a to je dovoljno, napravite brzu cestu i izgradite kampus.
Neki u kuloarima spominju i da će krak brze ceste umjesto za Koprivnicu skrenuti prema Đurđevcu…
— Ne vjerujem u to. Ja vjerujem da, ukoliko sadašnja strategija, koja kaže da će prema Bjelovaru ići obična cesta, samo jedan krak buduće brze ceste, tada mi se čini da se ovaj krak prema Koprivnici neće ni realizirati. Moramo biti svjesni da je i autocesta za Sisak naprasno stala u Velikoj Gorici, kao što je i naša cesta stala u Križevcima.
