Nakon učiteljice Željke Hanžek, mobilnost u sklopu europskog projekta Perpetuum Mobile u Osnovnoj školi ‘Antun Nemčić Gostovinski’ odradila je i socijalna pedagoginja Franka Ružić i to u obliku strukturiranog edukacijskog puta u Irsku, točnije u Dublin, koji je organizirala španjolska tvrtka English Matters.
Franka je u Irskoj boravila od 26. veljače do 4. ožujka, zajedno s još 50-ak učiteljica i učitelja iz cijele Europe, pripadnica i pripadnika 12 različitih nacionalnosti. Cilj njihovog posjeta bio je upoznati se s irskim obrazovnim sustavom i posjetiti njihove škole.
Irska inačica naše osnovne škole, primary school, traje od 6. do 12. godine života djeteta, ali čak 85% irske djece školu upisuje sa svega četiri godine. Tada polaze Junior i Senior infant razred, nešto što bi se dalo opisati kao naša predškola, objašnjava Franka. U šestoj godini kreću u prvi od ukupno šest razreda. Nakon osnovne odlaze u srednju školu, odnosno secondary school koju pohađaju do 18. godine, a po završetku polažu državnu maturu koja se u Irskoj zove Leaving certificate exam i temeljem tih rezultata odlaze na koledž, a tek onda na fakultet.
Obrazovanje u Irskoj obvezno je od 6. do 16. godine. Oni koji ga završe u 16. godini najčešće odlaze na praksu i završavaju neko od obrtničkih zanimanja.
Škole u Irskoj uglavnom su katoličke, više od njih 90%. Važna razlika jest da je većina škola podijeljena po spolu pa dječaci idu u jednu školu, a djevojčice idu u drugu. Postoje i brojne privatne osnovne i srednje škole.
Povijesno gledano, od 1831. u irskim školama je obvezan engleski jezik. Zbog takve odluke i komplicirane povijesne priče o irsko-engleskim odnosima, irski jezik (Gaeilge, Gaelic ili Irish Gaelic) polako nestaje. U osnovnoj i srednjoj školi se uči kao obvezni predmet, no većina Iraca mlađe dobi ne govori irski ili znaju tek neke fraze.
Učenici u školama nose uniforme. Roditelji će izdvojiti oko 150 eura za cjelovitu uniformu. Školovanje je besplatno, iako se od roditelja očekuje da osiguraju udžbenike, uniformu i potreban školski pribor.
Obavezni predmeti u osnovnoj školi su čitanje, pisanje, matematika, irski, engleski i vjeronauk. U rasporedu starijih učenika vidjeti ćete i tjelesni (PE), socio-emocionalni razvoj (SPHE), domaćinstvo (home ec), građanski odgoj (CSPE)… Radni dan traje 5 sati i 40 minuta, s dva duža odmora. Imaju 183 radna dana.
Učenici s teškoćama u učenju ili teškoćama u razvoju upisuju se u škole koje imaju takozvani DEIS indikator (deš indikator), dakle u toj školi postoje zaposlenici koji su školovani za rad s tom djecom. Školovanje učenika s teškoćama znatno se ne razlikuje od hrvatskog sustava.
Učiteljsko zanimanje u Irskoj je jako cijenjeno i traženo, poput liječnika ili pravnika. Relativno su dobro plaćeni. Početnička plaća je od 31.000 eura, a može narasti do 60.000 eura godišnje. Rade pod velikim stresom i pritiskom jer su u Irskoj zadnjih godina izloženi čestim nenajavljenim inspekcijama. Ako naiđete na mrežnu stranicu neke škole u Irskoj, vrlo vjerojatno ćete naći javno objavljene rezultate inspekcija.
U daljnjim danima tijekom tjedna realiziran je posjet trima međusobno vrlo različitim školama – Loreto Primary School, Dalkey u predgrađu Dublina; Trinity Comprehensive School, Ballymoon – secondary school u Dublinu; Milford National School – primary school u Limericku.
— Nešto što bih posebno istaknula jest da učenici uvijek rade u grupama ili u parovima —kaže Franka. — Potiče se međusobno pomaganje i “šaptanje”. Učitelji ne viču, vrlo su tihi i smirene intonacije glasa. Ocjenjivanje učenika provodi se dva puta godišnje, u prosincu i lipnju. U međuvremenu učenici usmeno ne odgovaraju niti pišu pismene testove. Ocijenjeni su postotkom riješenosti ispita, a ne ocjenom.
Tijekom trajanja seminara Franka i ostali posjetili su i nadaleko poznatu knjižnicu Trinity Collegea i vidjeli Book of Kells – oslikani rukopis evanđelja na latinskom jeziku iz 8. stoljeća. Posjetili su gradove Limerick i Kilkenny, kao i staro groblje i samostan iz 6. stoljeća u Glendaloughu, a prošli su i kroz Wicklow Mountains – poznati nacionalni park u Irskoj.
Na kraju, naša socijalna pedagoginja vratila se iz Irske prepuna pozitivnih dojmova i ideja. Neke ideje/projekte/aktivnosti koje je vidjela u školama odmah su provedive i mogu se implementirati u naš školski sustav, a za neke je potrebna financijska podrška lokalne zajednice i roditelja, pa će to ostaviti za drugu školsku godinu.
