Mlada studentica novinarstva iz Koprivničkih Bregi Simona Margetić vratila se početkom tjedna sa Svjetskog rukometnog prvenstva u Francuskoj.
Tamo je otišla zajedno s media ekipom SEHA-e, rukometne organizacije koja okuplja deset klubova iz sedam različitih država i koja je na Svjetskom prvenstvu imala pet zemalja predstavnica i 47 igrača. Nakon povratka, zamolili smo Simonu da čitateljima Drave.info iz prve ruke prenese dojmove i atmosferu koja je vladala u Francuskoj.
— Kad si tamo, na licu mjesta, drugačije doživiš utakmicu. Naravno da mi je bilo žao dečki i nakon poraza u polufinalu i nakon poraza u utakmici za brončanu medalju. Isto tako, bilo mi je drago da sam bila tamo jer takve utakmice, emocije i atmosfera se ne dožive svaki dan. Uspoređujem to s utakmicom protiv Poljske na Europskom prvenstvu u Poljskoj prošle zime. Sigurna sam da su takve utakmice jedne od onih koje se ne ponavljaju i drago mi je da sam bila tamo i sve to doživjela. Te uspomene ostaju zauvijek — kaže Simona te dodaje da će joj u sjećanju posebno ostati i jedna anegdota s Lukom Šebetićem: — Na početku izjave koju sam dobila nakon utakmice s Mađarskom ispustio je neke čudne zvukove i danima nakon toga je bio tema zafrkancije, a nakon utakmice je u busu od dvorane do hotela bio na repeat — sa smijehom se prisjeća mlada novinarka.
WCh France 2017: Luka Sebetic and Roland Mikler after the matc…
Luka Sebetic & Roland Mikler shared their thoughts after the match Croatia vs. Hungary at France Handball 2017. #SEHALeague #Gazprom #Handball2017 HRS Magyar kézilabda-válogatott RK Zagreb Veszprém Handball Team
Posted by SEHA – Gazprom League on 14. siječnja 2017
— Svako rukometno prvenstvo je uzbudljivo zbog mnogo toga, između ostalog i zbog razgovora s našim, ali i stranim rukometnim zvijezdama. Ja sam u Francusku išla kao novinarka SEHA-e i radila intervjue, uzimala izjave nakon utakmica i radila televizijske priloge. Kako puno igrača igra SEHA-u i neke viđam često na utakmicama, nisam nervozna ili uzbuđena kad ih vidim jer se već znamo, pričamo i o stvarima koje nisu vezane usko uz rukomet ili utakmice — kaže Simona.
A sad joj slijedi povratak u stvarnost. — Vratila sam se točno na vrijeme za ispite. S obzirom na to da sam svaki dan u uredu i skoro svaki dan na faksu, imam jako malo slobodnog vremena. Kroz tjedan, ali i vikendima su utakmice pa sam i tada pred laptopom ili na utakmici — priča nam Simona, no kaže i da joj kad ima puno obaveza na fakultetu šefovi izlaze u susret i daju dovoljno slobodnog vremena.
Inače, ova 22-godišnjakinja novinarstvom se profesionalno bavi od 2015. godine. Od osnovne škole sudjeluje u novinarskim grupama, a za sport, odnosno rukomet, specijalizirala se sasvim slučajno. — Moj prvi susret s rukometom dogodio se 2014. na Svjetskom juniorskom prvenstvu koje se održavalo i u Koprivnici. Na tom Prvenstvu sam volontirala, ali ne kao novinar, već u organizaciji i tako je krenulo s rukometom — ispričala nam je.
Simona radi ono što voli i cilj joj je da u tome bude inovativna, kreativna i da dobro odradi svaki zadatak, a svima onima koji se kreću baviti novinarstvom savjetuje: — Budite uporni, razmišljajte svojom glavom, nemojte se bojati izreći svoje mišljenje i poštujte tuđe. Zapamtite da ono što naučite u teoriji nije ni pola onoga što ćete naučiti u praksi, ali teorija je temelj svega. I najbitnija stvar: ne težite senzacionalizmu!
Pripremili: Luka Šarlija i Nela Carek.
