Osim što su majka i kći, veže ih i ljubav prema umjetnosti. One su Koprivničanke Ljerka i Petra Bojovski i crtaju, slikaju i stvaraju od malih nogu. Svoju kreativnost trenutno izražavaju svaka na jednom kraju obale – Petra u Rijeci, a Ljerka u Dubrovniku.
— U svijetu umjetnosti sam praktički otkad znam za sebe. Oduvijek sam bila okružena olovkama, bojama i papirima kao i šivanjem i raznim tkaninama jer sam svoj talent i interese naslijedila od mame. Još sam u osnovnoj školi odlučila da želim upisati Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, a nakon završene srednje škole upisala sam Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci gdje sam sada na diplomskoj godini — rekla nam je Petra na koju je u velikoj mjeri utjecao majčin smisao za umjetnost.
I Ljerka je u tom svijetu odmalena, no priznala nam je da joj u početku nije bilo toliko lako razvijati svoju strast.
— Crtam otkad pamtim. U osnovnoj školi nastavnik likovnoga mi je bio poznati karikaturist Branko Medak koji je primijetio moj talent i potaknuo me da ga razvijam shvativši da to nemaju svi. Pošto tada nije bilo lako doći do uljanih boja i platna, pa čak ni pastela, ja sam na početku puno crtala olovkom i još u srednjoj školi sam radila brzinske portrete kolega iz razreda. Ta vještina mi je itekako poslužila. Naučila sam puno i od slikara Darka Totha koji nam je držao likovnu sekciju. Tad sam se prvi put susrela s uljanim bojama — ispričala nam je Ljerka.
I majka i kći svoju kreativnost izražavaju u više različitih tehnika.
— Trenutno je najlakši opis mog rada da se bavim sa svime. Kod kuće krojim, šivam, slikam i crtam. Na faksu sam na smjeru kiparstvo te se trenutno bavim izradom diplomskog rada. Oko mene ima svega, od raznih krpica i konaca do gipsa i gline. Također sam počela izrađivati i ilustracije, na to me potaknula jedna djevojka koja je poželjela moje radove da upotpuni svoju zbirku kratkih priča te sam shvatila da uživam u tome pa sam ih počela izrađivati i za svoj gušt — kaže Petra i dodaje da tijekom izrade jednog djela uvijek dobije ideja za još nekoliko njih, a najzabavnije joj je kombinirati radove u stvaranju.
Iako je njezinoj majci Ljerki najdraže raditi s pastelama, ni ona se ne zaustavlja na samo jednom stilu.
— Volim isprobavati tehnike, stilove i motive. Kad sam nabavila prve pastele, zaljubila sam se u tu tehniku koja mi je još uvijek najdraža, posebno portreti i aktovi pastelom jer je postizanje sličnosti vrlo zahtjevno. Izdvojila bih još konje, a u zadnje vrijeme i cvijeće u ulju, akrilu, na platnu, kartonu, ali i na torbama, haljinama, namještaju pa i na zidu.
I Ljerka i Petra su sudjelovale na velikom broju skupnih izložbi u Koprivnici, ali i šire. Petra je tako izlagala svoje radove na Artbazaaru u Rijeci, Špancirfestu u Varaždinu i nedavno na Komšilooku – festivalu solidarnosti i umjetnosti u Rijeci. Ima i svoju Facebook stranicu gdje prezentira svoje radove.
Iako puno iskusnija, Ljerka priznaje da trenutno nema u planu imati samostalnu izložbu jer smatra da za to još nije spremna. Unatoč tome, njezinih slika ima po cijeloj Hrvatskoj zahvaljujući mnogobrojnim humanitarnim kolonijama i akcijama na kojima je sudjelovala zadnjih pet do šest godina.
Po pitanju profitabilnosti u ovom poslu, slažu se da se radi o grani koja vrlo često ne može biti dovoljna za sve troškove života.
— Od umjetnosti se može živjeti, ali u današnje vrijeme teško. Ipak, kreativnost dobro dođe u svakom poslu. To je način razmišljanja… i dok radim nešto drugo, slikam u glavi! Ideje same dolaze — govori nam Ljerka dok Petra dodaje da umjetnost u Koprivnici ide u pozitivnom smjeru u zadnjih par godina zbog čega joj je vrlo drago.
No, hoće li se nakon studija vratiti u rodni grad, Petra još nije sigurna.
— U zadnje vrijeme dosta razmišljam o tome gdje bih htjela nastaviti živjeti. Mislim da ne bih imala problema sa životom u Rijeci, ali isto tako bih voljela upoznati i druge gradove. Još uvijek se nisam točno odlučila, ali nemam problema s prilagođavanjem pa se tako ne želim ograničavati na određenu okolinu.
Problema s prilagođavanjem nije imala ni njezina majka koja je nakon sezonskog rada u Dubrovniku odlučila jedno vrijeme tamo ostati jer joj je život uz more uvijek bio želja, a Dubrovnik joj se svidio kao grad.
Ljerka uz Petru ima i sina koji je također izrazito kreativan te trenutno završava stolarsku školu. Na pitanje planiraju li u budućnosti zajednički stvarati, Ljerka odgovara: — Njima dvoje je već palo na pamet da bismo mogli po Petrinom dizajnu izrađivati namještaj, eto ja bih ga rado oslikala.
Dodaje da se Petra i ona međusobno nadopunjuju te izražava sreću zbog toga što joj kći ima akademsko obrazovanje jer će joj biti lakše raditi ono što voli, a to je u životu najvažnije.
— Ja učim od nje, ona od mene, ali ne preko kritike nego preko primjera. Bilo bi idealno da ne ponovi moje greške, ali nikad ne znaš što ti život sprema — govori nam Ljerka koja je sigurna da će njezina djeca, svatko na svoj način, znati primijeniti svoju kreativnost u stvarnom životu jer će ih ona na to poticati.
Petra na kraju priznaje da nema neke strogo određene planove za budućnost, ali najbitnije joj je da može ostvariti ono što želi.
— Smatram da sam jako sretna jer imam tu mogućnost i dovoljno strpljenja da mogu uživati u onome što radim. Sve me to ispunjava i na kraju dana znam da sam svoje vrijeme potrošila na nešto što me zanima i čime se želim baviti.
