Svakodnevno čitamo o tome kako sve više mladih ‘trbuhom za kruhom’ odlazi iz Naše lijepe, a statistici se pridružio i 29-godišnji Koprivničanac Raul Peica koji je privremenu sreću pronašao radeći na brodu, točnije turističkom kruzeru. Kakva su njegova iskustva, zašto je uopće otišao iz Hrvatske i gdje se planira trajno smjestiti, otkrio je u razgovoru sa mnom.
Zašto si se odlučio na inozemnu karijeru i kako si završio na brodu?
Odlučio sam se za inozemnu karijeru jer me situacija prisilila. U Hrvatskoj sam radio u Jadran filmu i u jednoj animacijskoj firmi, ali plaće su jednostavno bile male. Moje je mišljenje da si svaki čovjek treba i mora priuštiti normalan život, a ne životarenje. Također sam probao s vlastitim glazbenim studijem, ali nisam imao dovoljno opreme ni iskustva da bih mogao nešto više napraviti, što je bio još jedan razlog za odlazak. Vani lakše mogu dobiti iskustvo no opet, bez iskustva stečenog u Hrvatskoj, ne bih se mogao zaposliti na trenutnoj poziciji. Recimo, Nijemci još dan danas imaju poštovanje za Jadran film iako više nije ono što je nekad bio.
Kakvi su uvjeti rada i plaća?
Uvjeti rada su dobri ako ne i odlični. Ako već radiš na brodu podrazumijeva se besplatna hrana i smještaj. Smještaj je nekad odličan, nekad samo dobar, ovisi na kojem si brodu i na kojoj si poziciji. S početnom pozicijom kao “second sound operator” dijelim kabinu s kolegom. Nekad je soba bila malena, a nekad dovoljna za ples (smijeh). Sa trenutnom radnom pozicijom kao “first sound operator” imam solo kabinu. Recimo, kapetan broda ima malu vilu na mostu sa spavaćom sobom, dnevnim boravkom i sobom za sastanke te naravno, najboljem pogledu s broda.
Radno vrijeme također ovisi o poziciji. Prvi ugovor je bio izazov jer sam došao u vrijeme kad je jedna kolegica bila bolesna pa sam morao raditi za dvoje što je nekad značilo 14 sati rada dnevno, no već na idućem ugovoru je bilo lakše jer sam pokazao znanje i volju te izgradio bolju poziciju pa je radno vrijeme bilo između 6-10 sati. Stečeno iskustvo je ogromno jer oprema na kojoj radim je profesionalna i najbolja. Tu su i profesionalni pjevači, plesači, glumci itd. Radim ono što volim, uživam u tome i još sam plaćen za to.
Plaća ovisi o poziciji, ali da sad ne govorim u detalje, mjesečno si mogu priuštiti polovni auto. Na plaću također dobivamo stimulaciju ovisno o tome koliko se trudimo. Prošli ugovor sam dobio premiju od 450€ na plaću! Uz sve to, plaća vam se mirovinsko i zdravstveno. Nisam zaposlen za stalno nego po ugovoru, a da sam za stalno plaća bi mi bila još veća. Uz svoju primarnu ulogu kao “sound operator” imam ulogu “muster control assistance” te u slučaju nezgode moram putnicima pomoći da se sigurno smjeste u spasilačke čamce.
Koje su prednosti, a koji nedostaci rada na brodu?
Prednosti su definitivno iskustvo. Možeš vidjeti svijet, razne kulture, upoznati nove ljude, uspostaviti nove kontakte koji mogu biti jako korisni. Evo na primjer, kolega kojeg sam upoznao radi svjetlo za svjetski popularni bend “Rammstein”, a ujedno radi na svjetlu i za Olimpijske igre. Jedan od prednosti je također da možemo koristiti sve usluge na brodu po pola cijene, a neke i besplatno. Recimo, kutija cigareta je duplo jeftinija nego kod nas baš kao i sve čokoladice, parfemi i naočale. Radi puno naših ljudi pa uvijek mogu s nekim porazgovarati na našem jeziku.
Nedostaci su odvojenost od obitelji, djevojke i prijatelja. Svaki dan je radni dan, čak i nedjelja. Imam službeni telefon i moram uvijek biti na raspolaganju, privatnosti gotovo da i nema jer je puno posade i svi uvijek zuje okolo. Prednost i nedostatak je kafić za posadu gdje je sve jeftinije pa se zna ‘zalomiti’ do jutarnjih sati, a jutro drugi dan bude teško (smijeh).
Planiraš li se skrasiti u Hrvatskoj nakon odrađene sezone na brodu ili planiraš živjeti u inozemstvu?
Iskreno, ne znam još točno. Najradije bih ostao u Hrvatskoj jer mi je tu dom i jer se osjećam ugodno među svojim prijateljima i s obitelji. S druge strane imam zanimanje koje kod nas nije plaćeno koliko bi trebalo biti. Vjerujem da bih sa sadašnjim iskustvom mogao naći posao u Hrvatskoj, ali ne bih bio zadovoljan plaćom, a jednom kad se navikneš da si možeš priuštiti što želiš teško je natrag. Gledam prema Njemačkoj, malo prema Irskoj, Engleskoj, ali to ću još vidjeti.
Zašto baš Njemačka?
Njemačka jer poznajem dobro jezik, tata mi tamo radi i imam nešto obitelji tamo. Naravno, na to se nadovezuje posao koji je uredno plaćen i više cijenjen nego kod nas. Posla ima. Ciljam kazalište jer tu imam najviše iskustva, a posao je zanimljiv i dinamičan. Država je bolje uređena, stvari su pristupačnije i jeftinije, ljudi su otvoreniji prema svemu i možeš podijeliti s drugima ono što misliš bez nekakvih predrasuda. Ako mi nedostaju prijatelji i dom, nije tako daleko i za par sati sam natrag u Hrvatskoj.
Nedostaje li ti Koprivnica?
Nekada da, ali to brzo splasne jer kad upalim TV ili odem na kavu čujem samo negativu, a pozitivu na kapaljku. Kad radiš na brodu kao da si u nekakvoj kupoli, izoliran od svih negativnosti. Najviše me vežu prijatelji i majka, a sve ostalo je manje bitno.
Recimo i da Raul Peica u trenutku vašeg čitanja ovog članka odrađuje novu sezonu na brodu i to na relaciji Ujedinjeni Arapski Emirati – Indija. Za kraj, donosimo malu fotogaleriju s divnih mjesta koje je Raul obišao.
