Zoran Sušanj i Nino Hat iz koprivničkog Nanodiya nisu ni slutili da će im se prošlotjedni boravak na sajmu u Istanbulu pretvoriti u avanturu života.
Naime, u trenutku jednog od najozbiljnijih terorističkih napada u Turskoj, onog u subotu, bili su udaljeni samo oko kilometar i pol od poprišta. Točnije, bili su u automobilu poslovnog partnera Hakana koji ih je sa sajma vozio do hotela u kojemu su odsjeli.
— Nismo odmah znali što se događa, ali da je izvanredno stanje vidjelo se svuda oko nas. Eksploziju u automobilu nismo čuli, no vidjeli smo mnogo policije i vozila hitne pomoći koji su išli na mjesto napada. Promet je stao, a informacije o napadu smo čuli na radiju — ispričao nam je Zoran Sušanj.
Kako su Koprivničanci doživjeli situaciju terorističkog napada i djelovanje službi sigurnosti u milijunskom gradu? Je li situacija bila panična ili su stekli dojam da je sve dobro organizirano? Evo Zokijevih dojmova:
— Što se tiče žurnih službi, jako su dobro organizirani. Spremni su na moguće incidente. Stanovništvo, kako smo doznali od našeg partnera Hakana, normalno da je u strahu i da osjećaju paniku. No, kad govorimo o sigurnosti, policija je organizirala kontrole na ulasku u metro, u trgovačke centre i na ostala mjesta gdje se građani masovno okupljaju. Svugdje su detektori metala, a policija s osiguranjem prati ljude, pregledavaju se stvari….
Kako je Istanbul izgledao nakon napada?
— U nedjelju, dan nakon napada, vidjela se promjena u Istanbulu. Bilo je dosta pusto, na ulicama nije bilo ni domaćeg stanovništva, ni turista, ni automobila kao u subotu.
Turci su svjesni, prenosi nam Zoki Hakanove riječi, da je ovaj napad vezan uz politiku. Strahu usprkos, svjesni su da moraju ostati tamo živjeti:
— To im je strašno, svjesni su da takvi napadi utječu i na svakodnevni život i na posao. Strah ih je no znaju da život ide dalje.
A jesu li se i naši Koprivničanci osjećali ugroženo?
— Svi smo bili prestrašeni, no snage sigurnosti i žurne službe koje su se pokazale jako dobro organiziranima dali su nam osjećaj sigurnosti — zaključio je Sušanj.