Navršilo se četiri godine kako su hrvatski generali oslobođeni haškog uzništva. Kako je podsjetio Koprivničanac Damir Vuković, tek je dvadesetak branitelja iz Koprivnice bilo tog 16. studenog 2012. godine na zagrebačkom Trgu bana Jelačića gdje je mnoštvo hrvatskih građana pratilo izricanje presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.
Samo tri dana poslije, naš je general došao u Podravinu. Ispunio je tako jednu od posljednjih životnih želja svog suborca, Miralema Alečkovića iz Hlebina.
Na putu između Zagreba i Hlebina, general Markač zastao je i u Koprivnici gdje se susreo s ovdašnjim suborcima. Danas vam prenosimo neke od njegovih riječi koje je objavila Radio Drava u emisiji Drava info.
– Moram zahvaliti svima iz Podravine koji su mi pisali u Den Haag. Stizalo nam je na desetke tisuća pisama iz cijelog svijeta, no ova iz Podravine… to mi je bilo srcu najdraže. Znao sam da su Podravci uz mene, to mi je puno značilo.
No, činjenica je i da su Podravci, u usporedbi s Dalmatincima, bili tihi i uglavnom su šutjeli o svom generalu. S tim se pomirio i sam general Markač jer je svjestan našeg podravskog mentaliteta:
– Podravci jesu takvi. Nikad nisu bili agresivni, mentalitet je sasvim drugačiji od onoga Dalmatinaca ili Hercegovaca. No, to ne znači da imamo manje ljubavi za Domovinu nego oni. Svi smo jednako disali, samo što Podravci to nisu tako intenzivno izražavali.
Na upit je li zadovoljan Hrvatskom kakva je danas, general Markač je nakon puštanja na slobodu 2012. godine Dravi info odgoovorio:
– Tek ću se uvjeriti kakva nam je Hrvatska danas. Znate da sam bio u Den Haagu 6 godina, podalje od Hrvatske i od politike. No, ipak sam pratio situaciju u Domovini, posebice u Podravini. Nadam se da će biti bolje. Bilo nam je svima teško breme na leđima. Teško je stvarati Hrvatsku, biti pet godina u ratu, na prvoj crti i onda vam u jednom trenutku kažu da ste ratni zločinac. Ja sam se predao jer sam znao da nisam ništa loše učinio. Drago mi je da je oslobađajućom presudom pokazano da nema ljage na hrvatskoj pobjedi. Presuda je isprava bila veliki šok, a onda i veliko zadovoljstvo. Doček u Zagrebu pokazao nam je da je naša Domovina bila s nama. Potpora građana pomogla nam je da izdržimo do samoga kraja. Konačno smo slobodni i bez ikakve ljage, i mi, i naša Domovina. Pokazalo se da nije bilo nikakvog zločinačkog poduhvata. Pravda je pobijedila.
Po izlasku iz haškog zatvora general Markač je rekao da imao namjeru raditi na knjigama, kako bi se objavilo sve što su proživjeli tijekom rata. Politički angažman u tom mu trenutku nije bio na pameti, samo humanitarno djelovanje. A iako je prošao veliku životnu kalvariju, general Markač je odisao nevjerojatnim mirom.
– Rat me naučio da je najbolje razmišljati u miru. Najbolji se rezultati postižu u miru, kad čovjek može kontrolirati sam sebe. Sam odlazak u pritvorsku jedinicu me uvjerio da se smirim, nađem sebe i da imam vjeru u bolju budućnost.
A budućnost Hrvatske?
– Volio bih da se pokrene i Hrvatska da i svima nama bude bolje. Oslobađajuća presuda skinula je svaku ljagu s hrvatskog naroda i hrvatske vojske. Imamo prelijepu Domovinu kojom se s ponosom možemo hvaliti, a naša je vojska primjer drugim vojskama svijeta kako se i u ratu može biti pravedan, pošten i učinkovit.
Boraveći toga dana u Koprivnici, general Mladen Markač je prvi puta javno progovorio i o svom zdravlju. Tako smo doznali da je u haškom zatvoru imao dva infarkta i tri operacije. Posljednja je bila hitna, obavljena je u jednoj od najboljih nizozemskih klinika, u Lajdenu, a internetskom vezom su je pratili i u Zagrebu. Pokazalo se da ima upalu srčane ovojnice i da ne bi doživio operaciju u Zagrebu. Tada su mu ugradili 6 stentova…
Mladen Markač doživio je i priznanje svojih Podravaca. Dodijelili su mu titulu počasnog građanina Koprivničko-križevačke županije i Grada Koprivnice. Posebne počasti priredili su mu i njegovi Đurđevčani. Svjestan je da ga svugdje prepoznaju po njegovu podravskom naglasku. Nemre, veli, skriti da je Podravec i Picok i to mu je osobito zadovoljstvo.
