Kada ste prije početka sezone Prve županijske nogometne lige razmišljali o tome tko će biti prvi ‘topnik’ lige nakon jesenskog dijela prvenstva sigurno vam na pamet nije padalo, osim ako ste mu suigrač ili vjerni navijač, ime Patrika Lopatnika. Ipak, ovaj devetnaestogodišnji napadač đelekovečkog Osvita iznenadio je veći dio ljubitelja županijskog loptanja i s deset golova u 13 kola ponio titulu najboljeg strijelca nakon polovice prvenstva u Prvoj ligi.
Ovim povodom kratko smo porazgovarali s mladim Lopatnikom koji je prije dvije godine završio Obrtničku školu.
Odakle ljubav prema nogometu? Kada si krenuo s treninzima na zelenim travnjacima?
— Ljubav prema nogometu traje još od malih nogu. Otkad znam za sebe napucavao sam loptu po dvorištu i po igralištu, a s ozbiljnijim treniranjem krenuo sam s pet, šest godina u svom Osvitu. Od tada pa sve do danas sam u svom klubu gdje svakodnevno treniram.
Koliko si dugo u seniorima Osvita?
— U seniorima sam već tri godine. Praktički od kad sam došao u ‘prvu ekipu’ igram od prve minute i stvarno sam zahvalan i trenerima i ljudima u klubu što su mi pružili takvu šansu. Pretpostavljam da su vidjeli u meni određenu kvalitetu pa su me zato i ‘gurnuli u vatru’. Stvarno mi je odlično u Osvitu. Svaku utakmicu igramo pred velikim brojem gledatelja koji nas bodre i to je odličan osjećaj. Čak mi ne smeta ni jutarnji termin utakmica. Stignem se naspavati, to mi je najbitnije.
Možemo reći da svojim golovima itekako vraćaš ukazano povjerenje. Kakav je osjećaj biti prvi strijelac lige nakon polovice sezone?
— Osjećaj je zaista fenomenalan. Naravno, nisam samo ja zaslužan za to. Iako se meni pišu golovi, oni su plod rada cijele ekipe. Da nije bilo mojih suigrača ne bih ni ja bio na vrhu ljestvice strijelaca. Bodre me u svakoj utakmici. Od prvog do zadnjeg. I kada nešto krivo napravim ili kada promašim šansu oni me bodre i govore da se ne brinem, da ću zabiti iduću. Zaista sam ponosan na svoje golove, ali i na cijelu svoju ekipu koja mi toliko pomaže.
Za sebe kažeš da si napadač, ali da bi igrao bilo koju poziciju da pomogneš Osvitu. Što se tiče nogometne karijere, cijeli život si u Osvitu?
— Uglavnom da. Nisam bio ni u Slaven Belupu ni u Koprivnici. Imao sam kratku epizodu u Njemačkoj, išao sam raditi pa sam se odlučio i okušati u tamošnjem nogometnom klubu. Iako su me hvalili i govorili da bih mogao ostati u juniorskoj ekipi, ja sam se morao vratiti doma i tako sam nastavio u svom Osvitu.
Kako gledaš na svoju nogometnu budućnost?
— Za sada ostajem u Osvitu. Barem dok ne sredim što trebam i odem u Njemačku gdje mislim naći posao. Kada odem tamo vjerojatno ću si pronaći klub i tamo se još jednom okušati u nogometu. Kratkoročno, želim ostati prvi strijelac lige na kraju sezone i želim se sa svojim Osvitom boriti za sam vrh. Naravno, naslov je daleko jer je konkurencija stvarno jaka, ali u vrhu sigurno možemo biti.
