Nakon blagdana Svih svetih katolička crkva danas slavi Dušni dan. Spomen je to, sjećanje na vjerne mrtve, posebno one koji su nam bili bliski za života.
Spomen svih vjernih mrtvih, Dušni dan, kojeg se spominjemo 2. studenog, ustanovljen je u samostanu Clunyju 998. godine. Opat sv. Odilon je teološki povezao svetkovinu Svih svetih kao slavlja “nebeske, proslavljene Crkve” sa zagovorom za “trpeću Crkvu”.
Dušni dan je jedan od blagdana koji na najbolji način svjedoči o uzvišenosti i jedinstvenosti ljudskog roda, jer čovjek je jedino biće na Zemlji koje štuje svoje mrtve. Štovanjem svojih pokojnika čovjek izražava i svoju vjeru u najveću vrijednost života, u njegovu vječnost.
Stoga Dušni dan, odnosno Dan mrtvih nije samo izraz sjećanja na naše najdraže koji više nisu među živima, već je to izražavanje najplemenitije ljudskosti, molitva za njih.
Dušni dan je svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli “tamo”, ali naša se komunikacija s njima nastavlja.
Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi.
Na Dušni dan u crkvama se služe mise za sve pokojne. Danas upravljam misao više na svoju pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake.
Crkva je već od prvih vremena kršćanstva s velikim poštovanjem njegovala spomen mrtvih, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve kako bi im se oprostili grijesi. Naša molitva za njih može im ne samo koristiti, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.
Na svetkovinu Svih svetih, na Dušni dan i u Nedjelju poslije Dušnog dana mogu vjernici u svim crkvama dobiti potpuni oprost koji se može namijeniti samo za pokojne. Da se dobije potpuni oprost potrebno je:
– pohoditi crkvu u kojoj treba izmoliti Oče naš, Vjerovanje, primiti sv. Pričest i ispovjediti se, ako je to potrebno.
– izmoliti molitvu na nakanu sv. Oca Pape (jedan Oče naš).
Evo kako danas izgleda groblje pri svetoj Klari u Novigradu Podravskom.
Tekst preuzet s web stranice koprivničke Župe svetog Antuna Padovanskog.
