Ivana Kapitanović ponajbolja je rukometašica Podravke Vegete. Dvadesetdvogodišnja Splićanka već je devet godina u Koprivnici, a vrata seniorske ekipe brani posljednje dvije sezone.
Osim što je prva vratarka Podravke, Ivana vrijedno čuva i gol reprezentacije Hrvatske, a u idućih pedesetak dana čekaju ju najvažnije utakmice ove sezone. Podravka će igrati dva kvalifikacijska susreta za EHF kup dok reprezentaciju čeka nastup na Europskom prvenstvu u Švedskoj. Tim povodima obavili smo kratak razgovor s mladom Splićankom.
Ivana, odakle ti u Koprivnici, kako si došla u Podravinu?
— Igrala sam za Ženski rukometni klub Kaštela i na jednom državnom prvenstvu u mini rukometu primijetio me trener Neven Hrupec. Nekoliko godina kasnije, kada sam išla u sedmi razred osnovne škole, isti me trener i doveo u Podravku i, eto, devet godina je prošlo od tada.
Trenutno si prva vratarka najboljeg hrvatskog kluba i reprezentacije Hrvatske, kakav je to osjećaj?
— Sigurno da je dobar, ali ne razmišljam puno o tome, ne razmišljam uopće. Sva odricanja i sve uloženo pomalo dolazi na naplatu i sigurno je da se jednim dijelom to sve sada vraća.
Kakve si si postavila kratkoročne ciljeve s Podravkom i Hrvatskom? Slijede kvalifikacije za EHF Kup i Euro u Švedskoj.
— Ovosezonski cilj je svakako proći kvalifikacije za EHF Kup i na to smo trenutačno ja i cijela ekipa najviše koncentrirani. Izvlačenje protivnika nas tek čeka, a i svi ćemo znati više nakon toga. Ali, naravno, očekujemo Europu na proljeće! Kasnije dolazi EP u Švedskoj gdje smo izvukli iznimno tešku skupinu. Mislim da trebamo prvo ići iz utakmice u utakmicu, jer svaki protivnik naše grupe je jako snažan i za svakoga se trebamo posebno i dobro pripremiti. Nadam se što boljem rezultatu, naravno prolazak je nešto što bih ja željela.
Ovog ljeta produžila si ugovor s Podravkom, koliko planiraš ostati tu? Imaš li želju okušati se i u inozemstvu?
— Da, ovo ljeto sam produžila ugovor, tako da sigurno ostajem minimalno još godinu dana. Naravno da imam želju, ali ne želim brzati sa odlascima jer smatram da sam još mlada, minutaža i kontinuitet branjenja su mi trenutno najvažniji, a i svakako da su bitni za moje daljnje rukometno sazrijevanje i stjecanje iskustva.
Čime se baviš osim rukometom? Imaš li uopće slobodnog vremena?
— Pa ne bih baš rekla da imam slobodnog vremena jer sve je naravno podređeno rukometu. Kad ne treniram uglavnom odmaram za trening, pripremam se za nadolazeće utakmice i više manje sve je to vezano uz rukomet. Studiram pravo, ali i to trpi radi rukometa.
Sigurno si kao ponajbolja igračica Podravke uzor rukometašicama iz Škole rukometa. Imaš li kakav savjet za njih?
— Svakako kao mlade moraju dobro trenirati i voliti to čime se bave te moraju imati dobre radne navike, a u Podravci, u njenoj školi rukometa imaju sve uvjete za to. Neke su možda mlade, neke ne, ali moraju imati jasne sportske ciljeve kojima bi se trebale voditi.
Sigurno znaš puno o prošlosti Podravke, o uspjesima i broju gledatelja koji je vjerno pratio rukometašice Podravke. Što misliš, zašto se više ne može napuniti sportska dvorana do vrha? Što ti i tvoje suigračice možete učiniti da se to promijeni?
— Smatram da rezultati nisu kao prije i samim time popularnost sporta je pala. Jednostavno, posjećenost rukometnih utakmica radi toga nije kao prije. Mi ne možemo obećati osvajanje Lige prvaka, ali možemo obećati da ćemo svaku utakmicu igrati sa srcem i dati sve od sebe, ići na glavu i boriti se, uvijek htjeti pobijediti, a mislim da to koprivnička i svaka druga publika cijeni.
Što možeš poručiti za kraj Koprivničancima koji prate rukomet i Podravku?
— Mogu im poručiti da nas nastave pratiti i dalje, i onima koji ne prate da počnu. Mlada smo ekipa, podrška publike u velikim utakmicama nam puno znači i daje nam dodatni vjetar u leđa. Mi ćemo se truditi nastaviti s dobrim igrama i pobjedama, a nadam se i nekim novim i većim uspjesima i rezultatima.
