Nazove me prijatelj iz metropole i veli: Čuj, videl sam da ste u Koprivnici imali utrku magaraca? Velim mu da jesmo, a on će: Pa di baš magaraca? Kaj oni imaju s Podravinom? Probal sam mu objasniti da je to marketing i pokušaj prodora u nacionalne medije. I opet on: Pa OK, ali di baš s magarcima, kaj nemate neke vaše domaće i autohtone životinje? Reko’ imamo, ali jako malo. Pita me koje. I nikak se taj čas nisam mogel sjetit, pa bubnem da imamo deve u Đurđevcu. Malo je bila tišina na telefonskoj liniji i onda se čulo: *…nakon zvučnog signala ostavite poruku..*. Valjda je mislil da ga… znate već kaj. Ostavil sam mu poruku da iduće godine dođe na utrku i sam si pogleda o čemu se radi! I nek dopelja samo familiju, jer magarci imamo dosta.
U posljednje vrijeme svjedočimo događanjima i manifestacijama koje baš i nisu dio tradicije našega kraja. Imamo sve manje kravica i pajceka. Naša djeca danas idu na obiteljska gospodarstva kako bi ih vidjeli uživo. Tu trebamo biti zahvalni svima onima koji se bave kontinentalnim turizmom, jer da nema njih, naša djeca bi koze, krave, konje, zečeve, magarce, mule i ostale životinje vidjela samo na TV-u i to ako roditelji imaju čime plaćati programe sa sadržajima o životinjama, jer su kod nas i kućne ljubimce ukinuli. Još je žalosnije da tim istim obiteljskim gospodarstvima jedinice lokalne samouprave pomažu kao da ih nema i ne postoje.
Upravo zato je utrka magaraca bila prilika da ih neki prvi put vide uživo i dotaknu, što je sigurno neopisivo iskustvo. Magarac je životinja koja više-manje ide kuda hoće i poslušna je samo kad joj dajete kocke šećera, što je u životinjskom svijetu nagovaranje, a u svijetu ljudi mito i korupcija.
Nemam namjeru ikoga prozivati za ideje i realizaciju, jer živimo u vremenu kada je sve što se uspije realizirati pohvalno, no nakon utrke magaraca u Koprivnici i najave dolaska deva u Đurđevac, još se samo Križevci nisu odredili koju će životinju iskoristiti za promociju na televiziji. Preporučio bi im žirafu! Životinja je koja gleda z visoka, ima malo prirodnih neprijatelja, a dok naraste nitko joj ništ nemre! Da ima grivu, sigurno bi umjesto lava bila kralj životinja.
Pred nama je noć vještica ili kak mi velimo „coprnica“. Neki budu sigurno došli na svoje, mada su im se klaunovi porinuli u prvi plan. Mogli smo organizirati „Utrku coprnica s bundevama„ u dvije discipline: s metlom i bez metle. To, recimo, još nitko nije organiziral.
Uopće se ne bih čudio da se netko sjeti Orwella i najavi dolazak izvanzemaljaca na Zemlju. Prvo u Koprivnicu, celog sveta prestolnicu! Prema protokolu, fino se spuste u 11:30 na Farkašić (kraj nadvožnjaka, tam prema Bakovčicama, gdje će se snimati u budućnosti nastavak filma “Sivi dom”), usput pogledaju jednu od najskupljih monumentalnih građevina u povijesti Podravine (nije piramida, ali bi mogla na kraju toliko koštati), pa lagano šetnja do centra na konferenciju za medije i slikanje s građanima. Bit će im prikazano kako će nakon rekonstrukcije izgledati centar grada, ali tek nakon lokalnih izbora. I kako se gradi povjerenje s građanima na sljedeće četiri godine na osnovu priča Ivane Brlić Mažuranić „Priče iz davnine“. Siguran sam da ih neće voditi u Voćarski put i pokazati najmoderniji ekološki makadam, da si ne pokvare sliku. Možda bi mogli napraviti hologramski prikaz toga kak bi trebala izgledati škola u Podolicama sa svim popratnim sadržajima? Za vrijeme dok će se slikati s građanima, dobit će kaznu za nepropisno parkiranje, a o naplati komunalne naknade će se još razmisliti.
Na kraju, mogli bismo međuplanetarnim putnicima na poklon dati da sa sobom slobodno uzmu nekoliko primjeraka naše vrste koji za sebe misle da su najpametniji i da je sve s njima počelo. Makar, to im ne bi preporučio jer bi im za par mjeseci iz svemirske harmonije, na planetu X napravili deterministički kaos. Počeli bi graditi novu zgradu PEVEC-a i čvrsto obećavati da neće biti prireza.
Na kraju, pred nama su Svi sveti kad ćemo se sjetiti svojih najbližih i obići njihova počivališta. Zaboravit ćemo na trenutak magarce, klaunove i coprnice, kojih je očito sve više u našem svakodnevnom životu. Kako je krenulo, magarci bi nama u bliskoj budućnosti mogli organizirati utrke, dok će neki sa strane vikati: „Tko se nije skrio, magarac je bio!“ Iskreno, možda već to i rade, samo mi još ne znamo.
Stavovi izraženi u kolumnama nisu nužno i stavovi uredništva portala Drava.info.
