Tek što smo završili razgovor s arheolozima koji istražuju lokalitet Cirkvišče kod Torčeca, prišao nam je muškarac na biciklu. Sportski odjeven, s puno opreme i kartom na upravljaču, bilo je očito da je stranac i da je na proputovanju Podravinom – što je postalo već uobičajen prizor u ljetnim mjesecima.
Sve je sumnje otklonio obrativši nam se na engleskom. Predstavio se kao Hanno (50) iz Njemačke i, kao što smo pretpostavili, putuje solo na dva kotača.
— Samo bicikliram! — bio je njegov odgovor na pitanje što radi.
— Imam pravilo da nikada ne putujem po Europi zrakoplovom, osim na povratku kući s najdalje točke puta. Budući da nemam vozačku dozvolu, ovo je jedini način. Već sam išao na zapad, bio sam trajektom i u Maroku, a sada idem na istok — pojasnio nam je.
Na istoku je, kaže, bio i prije tri godine, točnije na sada spornom ukrajinskom poluotoku Krimu. Želio je nastaviti do Kaspijskog jezera, ali nije mogao dobiti vizu za Rusiju. Sada ide, kaže, popularnijim putem. — Idem na jug, kroz Bosnu gdje će vjerojatno biti teško zbog brojnih planina — rekao je. — Cilj mi je Turska, a ako uspijem dobiti vizu nastavit ću u Iran pa do Kaspijskog jezera, možda i do Urala, dakle do samog kraja Europe. No, to sve ovisi o vizi koju još uvijek nemam.
Na put je krenuo prije otprilike tri tjedna sa sjevera Njemačke. Uglavnom je pratio riječne tokove, od Elbe do Mure, a u Hrvatsku je ušao prekjučer iz Slovenije. Sa sobom nosi šator, ali uglavnom spava u gostionicama ili hotelima, kako već na što naiđe.
Pitali smo ga hoće li stati u Koprivnici, ali rekao je kako toga dana još mora prijeći barem 30 kilometara.
Na kraju nam je rekao kako su mu dojmovi vrlo pozitivni, ljudi su otvoreni i pomažu mu kada zatreba – opskrbljuju ga vodom i slično. Još je razgledao i arheološka istraživanja Cirkvišča gdje mu je mladi arheolog na tečnom njemačkom objasnio što se točno tamo nalazi, a zatim nastavio svojim putem, na dva kotača do kraja kontinenta.
