Ivan Ciganek i Denis Pleše prijatelji su od malih nogu, otkad su zajedno krenuli u peti razred u koprivničkoj Osnovnoj školi ‘Antun Nemčić Gostovinski’. Nedavno su rasturili državnu maturu i poharali upisne rang-liste hrvatskih fakulteta. Koja je tajna njihovog uspjeha, što misle o obrazovnom sustavu u Hrvatskoj, gdje se vide za 10 godina?
— U petom razredu sam već shvatio da me zanimaju prirodne znanosti. Najbolji predmet bio mi je priroda i društvo jer me zanimalo na koji način kemija i biologija upravljaju ljudskim tijelom — počinje svoju priču brucoš Farmaceutsko-biokemijskog fakultetu u Zagrebu kojeg je upisao kao prvi na ljestvici, ujedno i iznimno uspješan koprivnički triatlonac Denis Pleše.
Sličan početak ima i Ivan koji je, poput Denisa prvi na rang-listi, upisao studij molekularne biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. — Još od osnovne škole me zanima biologija i kemija i ovo je savršeni spoj toga. Dugo sam mislio da ću upisati medicinu, ali kad smo u četvrtom razredu počeli učiti genetiku zaljubio sam se u to područje, bio sam i na državnom natjecanju i shvatio sam da je to ono čime se želim baviti — pojašnjava nam Ivan svoj odabir fakulteta.
Da im je ljubav prema biologiji i kemiji prenio njihov razrednik u osnovnoj školi Goran Višak slažu se obojica. — Sad kad gledam unatrag on nam je ugradio vrlo dobre temelje. Kad smo došli u prvi razred gimnazije definitivno mogu reći da smo kemiju i biologiju znali bolje od drugih. Koliko god nam je možda kao klincima u osnovnoj školi to nekad bila tlaka što nas profesor davi, na kraju je to ispalo jako dobro — prisjeća se Denis.
Gimnazija se i jednom i drugom zbog želje za studiranjem činila logičan izbor nakon osnovne škole. O koprivničkoj Gimnaziji dečki imaju samo riječi hvale. — U razgovoru s drugim učenicima na raznim natjecanjima shvatiš koliko je naša škola zapravo moderna i opremljena više od svih drugih škola — kaže Ivan, a Denis dodaje: — Mi smo na to naviknuti i smatramo to normalnim, ali kad malo razmislimo kakve su druge škole vidimo da nam se tu pružaju razne mogućnosti, ako ništa drugo onda što se tiče infrastrukture.
Razrednika koji im je prenio ljubav prema biologiji i kemiji zamijenila je u gimnaziji razrednica Marina Njerš koja im je približila matematiku. — Mislim da nam je dala jako dobru podlogu. Moramo biti realni da smo mi u trećem i četvrtom razredu u općoj gimnaziji imali tri sata matematike tjedno, dok su matematičari imali sedam sati, a mi smo svejedno uspjeli dobiti pet iz mature — pohvalio je Denis njihovu donedavnu razrednicu.
Od brojnih natjecanja na kojima su i Ivan i Denis sudjelovali, u posebnom sjećanju ostalo im je ono na kojem su zajedno sudjelovali. Naime, kao tim su s istraživačkim radom na temu „Dokazivanje onečišćenja vode pomoću bioluminiscentnih bakterija“ završili na državnom natjecanju iz biologije. — Morali smo uzgojiti te svijetleće bakterije s mrtvih riba, doslovno smo imali mrtve ribe doma po frižiderima jer što one duže stoje to ima više tih bakterija. Mame su nam bile oduševljene — kroz smijeh se prisjećaju Ivan i Denis, koji dodaje da je Ivanu to bilo lakše jer ima frižider u podrumu, a da je on bakterije na mrtvim ribama morao uzgajati u stanu. Na tom su natjecanju bili drugi, s tim da prva nagrada zbog proceduralnih kriterija nije dodijeljena pa možemo reći da su bili najbolji u Hrvatskoj.
Na pitanje što općenito misle o obrazovnom sustavu u našoj zemlji dečki su gotovo jednoglasno odgovorili: nije dobar. — Mi radimo po onom sistemu da o svemu moramo znati sve. Kao budući farmaceut i molekularni biolog moramo znati analizirati asirske hramove i Sokratov život od pelena pa do groba, odnosno otrova, a ako pogledate Amerikanca, on dobije diplomu da je stručnjak za stražnje oko, a ne zna naći Rusiju na karti. Ali on je u stražnjem oku najveći stručnjak na svijetu i mi takvog stručnjaka ne možemo izbaciti niti naći nekoga tko će se mjeriti s njim — pojašnjavaju Denis i Ivan.
Mladi koprivnički genijalci stoga svoje obrazovanje i planiraju graditi van naših granica. Ivanu je u planu nakon tri godine u Zagrebu diplomski studij upisati u Beču, a Denis planira barem semestar-dva provesti na razmjeni.
Nakon fakulteta misle ostati vani. Denis se vidi u nekoj industriji, ali za detaljnije planove ima vremena jer, kaže, prepustit će fakultetu da nađe ono što ga najviše zanima i tome će se posvetiti. Slično razmišlja i Ivan, svjestan da mu kao molekularnom biologu neće biti lako raditi u Hrvatskoj. Daljnji mu planovi ovise o okolnostima, a zasad jedino planira ne baviti se istraživanjem raka.
Ono što sigurno znaju je da će im, nakon što u rujnu krenu na studij, nedostajati mirnoća života u našem gradu; Denisu njegove biciklističke rute, a Ivanu pas i obitelj.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
