Nagradu Šegrt Hlapić za najboljeg majstora – stručnog učitelja što ju dodjeljuje Hrvatska obrtnička komora, dobila je majstorica Marija Posavec Micika.
Koprvničanci, odnosno vjerojatno više Koprivničanke, znaju je kao vlasnicu Frizerskog salona Mulier. A kolege obrtnici ove su je godine nagradili za predan rad s učenicima. U 29 godina obučavala je 45 učenika, od kojih je njih pet zaposlila u svom salonu. Svoje učenike nije učila samo frizerskoj struci, već i ljudskim vrijednostima, pa je tako priznanjima za frizerske kreacije dodala i ovo prestižno za strukovnu pedagogiju.
Kad su je nazvali iz Komore, kaže, nije vjerovala da je dobila ovo priznanje koje joj puno, puno znači:
– To je priznanje za moj dugogodišnji rad, ali i poticaj da i dalje primam i obučavam učenike. Učenike redovno primam, svake godine. Za ovu godinu se još nitko nije javio jer upisi nisu gotovi. Kad dijete dođe u moj salon, volim porazgovarati, procijeniti stupanj stvarne zainteresiranosti. Nastojim svakog primiti i pomoći. Jer frizerska struka je najljepša na svijetu, ali je iznimno zahtjevna i treba puno učiti. Smatram da su naučnici danas premalo u salonima. Moramo se izboriti da imaju puno više prakse.
Vi svojim naučnicima, šegrtima niste samo majstorica. Puno ste više od toga. Primijećeno je da Vaša briga o njima ne staje samo unutar Vašega salona.
– Nastojim svojim učenicima biti i majstorica, i prijateljica i ako zatreba roditelj. Ima nas svakakvih. Tako ima i djece razvedenih roditelja kojima nedostaje obiteljske atmosfere. A kako ja volim da se u salonu osjeti obiteljsko i prijateljsko ozračje, vjerujem da je mojoj djeci ugodno učiti struku. Inače, mislim da dijete koje želi upisati frizersku školu mora biti uljudno, iskreno, marljivo i sposobno prihvatiti kritiku i riještiti probleme koji se događaju. Nema toga što se ne može riješiti.
Među onima koje ste naučili frizerskoj struci je i Vaša kćerka. Je li bilo lakše učiti vlastito ili tuđu djecu?
– Vjerujem da se svi mogu složiti da je najteže biti stručni mentor vlastitom djetetu. Kad je Maja upisala prvi razred frizerske škole nisam uzela na praksu nijedno drugo dijete kako ne bi ispalo da radim razliku među naučnicima, što se nesvjesno događa kad radiš s vlastitim djetetom. To mi je bio jedan od boljih životnih poteza. Moja Maja je moj najveći životni uspjeh jer je ona kreativna, vrijedna i dobra frizerka koja iznimno voli svoj posao. Inače, ponosna sam na sve svoje učenike, osobito one koji su ostali raditi u struci i koji u životu i poslu primjenjuju one vrijednosti kojima sam ih ja naučila.
Iako majstorica Micika ima uvjete za mirovinu, jer za mjesec dana će napuniti 40 godina radnog staža, planova za budućnost joj ne nedostaje. Glavni je naravno ostati u frizeraju do kraja.
– Ne planiram otići u mirovinu. Želim raditi, raditi i raditi. Ako budem morala u mirovinu, vjerujem da ću zahvaljujući mojoj Maji imati priliku ostati u najljepšem zanimanju. No svjesna sam da u posljednje vrijeme sve češće čujem pitanje “Kaj nisi u mirovini?”. Moj je odgovor da ću se maknuti iz salona kad me dragi Bog potjera. Onda mi mušterije kažu da će ga zamoliti da što dulje ostanem u salonu. To puno znači za dušu jer jako volim svoj posao i drage ljude koji su mi podarili povjerenje da vodim brigu o njihovoj kosi.
Majstorica Micika skromno kaže da su mnogi njeni kolege frizeri, koji primaju djecu na naukovanje, zaslužili ovo priznanje. Naime, na stručnim učiteljima je veoma zahtjevan zadatak. Oni se ugovorno obvezuju da će učeniku dati dobre poduke i osposobiti ga za samostalan rad. To nije lako, ali taj se posao mora jako voljeti i biti jako strpljiv i tada, kaže, osmijeh neće silaziti s lica.
Recimo još da je Micika odlučila dio svoje novčane nagrade donirati Zakladi za edukaciju obrtnika koju je ustanovilo Udruženje obrtnika Koprivnica.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
