Dvojica odvažnih planinara HPD-a “Bilo” iz Koprivnice, Romeo Sinjeri i Danijel Balaško, popeli su se na najviši vrh zapadne Europe – Mont Blanc (4810 m).
Ovo je izniman uspjeh HPD-a Bilo iz Koprivnice i dvojice njegovih planinara koji ne samo da su se uspješno popeli na Mont Blanc, već su napravili traversu – prečenje s jedne strane doline Chamonix na drugu, prelazak preko dva velika ledenjaka, penjanje na Aguille du Midi, Mont Blanc du Tacul, Mont Maudit i Mont Blanc te spuštanje u dolinu preko Gouter route i kuloara smrti. Većina se planinara penje samo na Mont Blanc preko Gouter route i spušta istim putem dolje, što je ipak znatno lakše ostvariti.
Ovaj se pothvat nije dogodio slučajno, brižno je planiran više od šest mjeseci. Radilo se puno na proučavanju planinarskih ruta doline Chamonix, ali i na fizičkoj kondiciji bez koje to ne bi bilo moguće izvesti.
Danijel Balaško zamislio je da se na Mont Blanc ne popne uobičajenom normalnom klasičnom rutom (Gouter route), već tehnički zahtjevnijom i sadržajnijom rutom (Cosmique route – Trois monts route), a da se za silazak koristi klasična ruta preko Goutera. Upravo su to i uspjeli napraviti, tj. za nepunih pet dana doći s jedne strane doline Chamonix na drugu stranu doline i na taj način zaokružiti svoj planinarski pothvat.
Da bi doživljaj planinarenja bio još potpuniji i kako bi se što bolje aklimatizirali, Danijel i Romeo krenuli su postepeno na svoj zacrtani put, bez korištenja žičare koja vas može dignuti čak na 3800 metara nadmorske visine. Nakon prvog dana i prevaljenih tisuću kilometara automobilom, odsjeli su i spavali u Gite la Tapia kako bi se dostojno odmorili.
Sutradan kreću iz francuskog grada Chamonixa (1035 m) vlakom do Montenversa (1913 m). Iz te točke spustili su se na ledenjak Mer de Glace (1740 m). Prvi je dan cilj bio prevaliti 800 m visinske razlike, uživati u čarima ledenjačkih kreacija na ledenjacima Mer de Glace i Glacier du Tacul te doći i odspavati u planinarskom domu Refuge du Requin (2516 m).
Slijedeći dan bio je naporniji jer su prevalili 1300 metara visinske razlike i došli do zacrtanog cilja drugog dana – impozantnog vrha Aguille du Midi (3842 m), gdje ujedno postoji i najveća žičara na svijetu koja vas može dovesti na ovaj vrh direktno iz Chamonixa. Aiguille du Midi je zapravo jedno malo “naselje” na stijenama sa vidikovcima na sve strane svijeta, restoranima, liftom te mostom koji spaja dva vrha.
Tu je sve prepuno turista iz različitih dijelova svijeta koji dolaze žičarom direktno na ovaj vrh i dive se ljepoti europskih Alpa i njenog najvišeg vrha Mont Blanca na koji se pruža posebno lijep pogled, kao i na planinarsku rutu “Triois monts” (vrhovi Mont Blanc du Tacul, Mont Maudit i Mont Blanc). Nakon ispenjanog Aguille du Midi vratili su se na snježnu zaravan Col du Midi i došli do planinarskog doma Refuge des Cosmiques gdje su prenoćili. Treći dan bio je rezerviran za dodatnu aklimatizaciju i uspon na vrh Mont Blanc du Tacul (4248 m) te nakon toga natrag povratak u Refuge des Cosmiques.
Znali su da će im četvrti dan, dan finalnog uspona, biti najteži i najnaporniji jer se mora prevaliti najveći put i visinska razlika dizanja na sam vrh Mont Blanc i spuštanja s njega. Zato su krenuli sa čeonim lampama u dva sata ujutro prema vrhu. Prvo su se opet popeli na Mont Blanc du Tacul, a nakon njega na greben Mont Maudita. Taj je dio puta ujedno i najopasnije područje zbog zaleđene strmine i do 60 % nagiba koje treba ispenjati, te ogromnih seraca (blokova ledenjaka) koji vam se protežu iznad staze kojom penjete, a koji se ponekad znaju odlomiti.
Nakon ispenjane najstrmije dionice dolaze na vršni dio s kojeg se otvara prekrasan pogled na vrh Mont Blanca. Odlučili su ispenjati i sam vrh Mont Maudita (4465 m) što im je oduzelo dosta energije i vremena, ali se isplatilo – još jedan četiritisućnjak u kolekciji. Nakon toga silaze na Col de la Brenva, slijedi strmi uspon po Mur de la Cote te dugi završni uspon Petits Mulets gdje se vrlo teško dolazi do daha, noge su “teške”, disanje ubrzano, zrak je sve rjeđi pa se moraju uzimati češći kraći odmori kako bi se moglo dalje napredovati.
Krajnje iscrpljeni stižu na vrh Mont Blanca u 11:30 sati. Vrijeme je bilo sunčano, bez ijednog oblačka, s laganim vjetrom, jednom riječju idealno za uživanje u prekrasnim vidicima koji se pružaju s vrha na sve strane svijeta. Vidljivost je odlična, pogled puca daleko pa se mogu prepoznati brojni alpski masivi i njihovi vrhovi. Uslijedilo je oko 45 minuta uživanja na vrhu, poziranja i fotografiranja.
Nakon vrha slijedilo je spuštanje Gouter rutom po uskom grebenu gdje treba biti posebno oprezan i koncentriran zbog velikog umora koji je prisutan nakon mnogo sati teškog uspona. Spuštaju se tisuću metara do planinarskog doma Refuge de Gouter na 3815 metara te kroz kuloar smrti (Grand Couloir) do planinarskog doma Refuge de Tete Rousse na 3167 metara gdje su prenoćili.
Ukupno, kod uspona i silaska prošli su 1300 metara visinske razlike uspona i 1700 metara visinske razlike silaska do ovog doma što znači 17 sati hodanja na prosječno 4000 metara nadmorske visine. Mjesta za noćenje u domu nije bilo pa su dobili ponudu da prespavaju na podu blagavaonice što su objeručke prihvatili. Naravno, za punu cijenu noćenja. Sutradan stižu do Nid d’Aigle (2372 m), tramvajem se voze do žičare Bellevue i njome se spuštaju u naselje Les Houches gdje uzimaju autobus koji ih vozi natrag do Chamonixa.
Slijedio je odmor u Chamonixu, spavanje u udobnom krevetu spavaonice i sutradan sretan povratak u Koprivnicu.
