Sezona je dosadnih sitnih napasti od kojih se teško zaštititi. Sretni su oni čija im krv nije dovoljno slatka, čiji im znoj ne vonja primamljivo, koji poduzimaju sve moguće i nemoguće da se zaštite od njihovih uboda. No nitko, baš nitko čini se, nije siguran od malih zujavih napasti.
No dobra je stvar da u Hrvatskoj zasad nema slučajeva oboljelih od zika virusa i oboljenja koja uzrokuje ne prijete ni našem kraju. Rekla je to Dravi.info ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije dr. Draženka Vadla. Pojasnila je da rizik postoji za građane koji putuju, osobito u područja gdje ima zika virusa, no ni u Hrvatskoj ni u Koprivničko-križevačkoj županiji stvarne opasnosti nema. Komarci kod nas ne prenose značajnije zarazne bolesti, no možemo reći da su dosadne napasti talentirane za uznemiravanje.
— Najčešće dvije skupine komaraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj su iz roda Culex. To su svima poznati smećkasti sitni komarci čije ubode vjerojatno svi znamo. Druga je skupina Aedes. Iz te skupine dolazi takozvani tigrasti komarac, o kojemu se u posljednje vrijeme iznimno puno priča. Naziv mu je Aedes albopictus, mogući je prijenosnik zika virusa, a glavni prijenosnik je Aedes aegypti. Agresivniji je od našeg domaćeg komarca koji ne leti daleko od svog legla, svega 300 metara. Tigrasti je komarac agresivna vrsta, napada domicilne vrste, lako se širi po cijeloj Hrvatskoj i aktivan je, za razliku od domaćeg komarca, cijeli dan — kaže dr. Vadla.
Tigrastog komarca ima i u Koprivničko-križevačkoj županiji, pokazao je nacionalni monitoring koji prati ovu napast. Inače, prvi je puta otkriven u Zagrebu 2004. godine otkud i otkad se proširio cijelom Lijepom nam našom.
I dok neki gradovi i općine, pa tako i Koprivnica, provode zaštitu od komaraca zaprašivanjem odraslih komaraca i uništavanjem larvi, dosta mogu učiniti i sami građani, kaže dr, Vadla: — Suzbijanje komaraca je vrlo kompleksan projekt koji bi trebao uključivati puno različitih faktora. Komarci imaju prirodna staništa poput umjetnih jezera, voda stajaćica, ali i lokvi u kojima se za samo 7 do 10 dana izlegu komarci. Osim toga postoje takozvana umjetna staništa koja stvaraju sami ljudi, a da toga nisu ni svjesni. To su primjerice posude, kante, stare gume u kojima se zadržava voda idealna za legla komaraca. Posude moraju biti pokrivene kako bi se spriječilo komarice da odlože jaja. Idealna mjesta za leženje komaraca su i fontane i jezerca no treba ih održavati, učiniti vodu protočnom, jer ćemo u protivnom u svojoj neposrednoj blizini imati legla komaraca.
A da nam toga baš i ne treba, znaju gotovo svi jer vjerojatno nema čovjeka koga ne grizu ove „strašne nemani“. Većina uboda komaraca, odnosno komarica (jer bodu samo ženke) je bezazleno. No, kod nekih uzrokuju i neugodnije alergijske reakcije, kaže dr. Vadla: — Reakcija ovisi o vrsti komarca i njegovih izlučevina. Svaki komarac izlučuje takozvani anestetik da ga manje osjetimo. Osim toga izlučuju i izlučevine žlijezda slinovnica. Riječ je o supstanci koja kod nekih izaziva i jače alergijske reakcije. Na mjestu uboda javlja se crvenilo, uzdignuće kože, to svrbi pa grebanjem možemo oštetiti kožu i tako omogućiti infekciju izazvanu vanjskih utjecajima. Dodatnu poteškoću čine nam komarci koji nas opsjedaju tijekom noći kad zbog njihova zujanja ne možemo spavati. Tako nam dvojako štete: remete nam san i uzrokuju alergijske reakcije.
Na svu sreću, u našem kraju to su najveće opasnosti od komaraca. Naime, u Slavoniji komarci od 2010. godine prenose groznicu zapadnog Nila, a u Hrvatskoj je zabilježen i jedan slučaj bolesti koju komarci prenose. To je denga groznica. Obje su bolesti totalno netipične za Hrvatsku, no dogodile su se zahvaljujući migracijama ljudi uz pomoć komaraca, rekla je dr. Vadla: — Jedan dio bolesti odvija se u komarcima, kao što je to slučaj kod malarije. Komarci zarazu prenose ubadanjem kad se hrane na ljudima, ostalim sisavcima i pticama. Komarci su insekti koji prođu po mnogo životinja i ljudi i tako prenose i bolesti.
Učinkovita zaštita od komaraca složen je sustav u kojemu su zaprašivanje, tretiranje larvicidima i osobna zaštita samo malen dio, kaže dr. Vadla te pojašnjava: — Zajednica ima svoju odgovornost. Primjerice, treba održavati kanale i osigurati protočnost kanala i uređenost obala na kojima ne bi trebalo biti raslinja. Na koprivničkom potoku to je učinjeno kako bi se spriječile poplave, no tako uređen potok i njegova obala više nisu stanište komaraca. Također je važno ukloniti rese iz jezera, kao što ih je bilo na Šoderici. Prvo je potrebno odraditi mehaničke mjere, potom slijedi osobna zaštita građana i na kraju općine i gradovi koji na svom području imaju rijeke, jezera i potoke moraju brinuti o okolišu prirodnih staništa. Potom slijedi mapiranje i kartografiranje legala, za što u našoj županiji nemamo ni novca ni stručnjaka koji bi se bavili proučavanjem vrsta komaraca. Kad sustav tako funkcionira, onda se točno zna kako i gdje se suzbijaju komarci. Najčešće se provode larvicidni tretmani, koji uništavaju larve još u vodi, a krajnja mjera je ubijanje odraslih komaraca adulticidnim tretmanima.
Svjetska zdravstvena organizacija je utvrdila metodu kojom se određuje kada će se primijeniti uništavanje odraslih komaraca. Konkretno, ako stojite 15 minuta u zoru ili u sumrak tamo gdje ima komaraca, i u tih 15 minuta vas ubode 15 komaraca, tada je nužno provesti suzbijanje odraslih jedinki.
Podravski ribiči kažu da je uz naše vode, u gustom raslinju te uz visoku temperaturu, taj broj znatno, znatno viši.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
