Što je zavist? Ljudi često miješaju zavist i ljubomoru. To su jako slični osjećaji, ali i različiti. Kod ljubomore se javlja negativan osjećaj koji je uglavnom uzrokovan time što nismo dovoljno voljeni i u pitanju je neka treća osoba. Zavist je osjećaj povezan sa onim što netko drugi ima, zna, može, posjeduje kao osobinu, a mi nemamo.
Da ne pobrkamo stvari; mnogi ljudi se muče s egzistencijom, životnim problemima, nedostatnim materijalnim uvjetima za život, nezaposlenošću. Oni žele sve ono bolje što i drugi imaju, ali to nije zavist. To je ljudska potreba da svoj život učinimo ljepšim i boljim. Zavist nas tjera da smo nesretni radi toga što netko drugi ima!
Zavist je težak osjećaj, a gotovo nema čovjeka koji u svom životu nije bio nekome zavidan, više ili manje. Još od djetinjstva smo zavidjeli na boljim ocjenama, na boljoj odjeći, obući, sposobnostima, na boljim roditeljima, na izgledu, na tome što je netko u društvu omiljeniji od nas… Kada smo stariji zavidimo drugome na većem uspjehu na poslu, na boljem autu, na stabilnijoj obitelji, na modernijoj i boljoj kući, na tome što su mu roditelji ostavili ovo ili ono, na putovanjima, na hobijima, na tome što se nama čini da do mnogih svari u svom životu dolazi na lagan način. Često puta želimo biti netko drugi, imati ono što drugi ima, biti uspješni kao drugi, ali…
Pitanje je bismo li preuzeli način života te druge osobe? Trudili se kao oni, odricali, žrtvovali? Svi mi vidimo ono što netko ima, ali često zaboravljamo sve one žrtve i muke da se to postigne! U nama se rađa zavist. I taj osjećaj nas truje, ne da nam mira, zbog njega smo nesretni! Iz tog osjećaja u stanju smo druge kriviti za naše neuspjehe, omalovažavati njihov uspjeh, ogovarati, klevetati, lagati, čak i poduzimati neke korake da učinimo zlo tom drugom. Osjećaj zavisti kao da nas čini sretnima kada se uspješnim ljudima dogodi neko zlo! Koliko puta smo čuli da ljudi pričaju oko nas „tako mu/joj i treba!“ ili „znao sam da će mu se to dogoditi!“.
Jedna priča kaže kako se Bog ukazao čovjeku u snu i rekao mu da traži što god hoće i Bog će mu to dati. No, postojao je uvjet; sve što njemu Bog dadne, susjedu će dati duplo! Čovjeku to nije odgovaralo. Znao je da će njegov susjed uvijek dobiti duplo! I što je zaželio? Zaželio je da mu ugine jedna krava!
Takvi smo mi ljudi.
Možda je najvažnije pitanje da si postavimo ŠTO MENI TREBA? ŠTO BI MENE UČINILO SRETNIM I ZADOVOLJNIM?
Više novca? Bolji auto, veća kuća, da bolje izgledam, da me ljudi više vole? Treba li mi najnoviji mobitel jer je to moderno, auto sa više „konja“, skupa ljetovanja ili zimovanja i to samo zato jer si to drugi mogu priuštiti, pa moramo i mi? Gdje leži moja sreća i zadovoljstvo? Sigurno ste u životu bili u prilici da si kupite neku stvar koju ste jako željeli ili da si ostvarite neku svoju želju. Radost koja nastaje nakon toga, kratkog je trajanja. Brzo čovjek nastavi živjeti kao i ranije i vrlo brzo naše srce teži za nečim drugim.
Kako bi rekao pjesnik Preradović:
Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije:
Čim željenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu želja klije.
Shvaćamo da sreća i zadovoljstvo nije u stvarima, nego u nama! Kada postanemo sretni s onim što mi imamo, kada shvatimo da je nama ovo naše dovoljno, tek tada možemo biti slobodni od zavisti i istinski uživati u svakom trenutku svoga života i radovati se sreći i uspjehu drugih ljudi.
