U Koprivnici od 2009. godine djeluje Penjački klub Elvis. Osnovalo ga je desetak entuzijasta među kojima su bili Koprivničanci Hrvoje Kučić, Eduard Rod, Silvija Kovač i Irena Gregurec Tomiša.
Za početak penjanjem su se bavili u vlastitom aranžmanu, a onda su svoj hobi odlučili formalizirati osnivanjem kluba. Trenutno ih je nešto više od dvadeset, a ime klubu dali su po jednoj pojavi u penjanju kad se mišići noge pod određenim opterećenjem počnu tresti kao da Elvis Presley pleše.
A što je penjanje, Dravi.info je pojasnila predsjednica Penjačkog kluba Elvis Irena Gregurec Tomiša:
– Penjanje je sport koji se prakticira na umjetnoj ili na prirodnoj stijeni, na kratkim strmim smjerovima dosta velike težine. Za penjanje su potrebne posebne cipele, zovemo ih penjačice, i pojas. Jedna osoba se penje, a druga ju s tla osigurava. Stoga je penjanje od pada siguran sport. Penjati se možemo na dva načina: da se penjač sam osigurava tijekom penjanja, ili da penje po već osiguranom smjeru. To je takozvani top rope penjač. To je još sigurniji način penjanja i primjereniji je za početnike.
Iako kažete da je penjanje u potpunosti siguran sport, meni se ipak ne čini tako. Može li se doista svatko penjati?
– Da! Svatko tko ima želje i volje i najnormalniju fizičku kondiciju, može se penjati. Naime, kod penjanja je najvažnija tehnika. Za početak je dobro penjati se po umjetnoj stijeni jer je vidljivija, a smjer je obilježen određenom bojom i tako možete dobro steći tehniku penjanja. U prirodi je to nešto drugačije. Prije penjanja po prirodnoj stijeni dobro je ipak steći iskustvo na umjetnoj. Penjanje se uglavnom odvija na noge, a ne na ruke. Sa stjecanjem iskustva i tehnike, sa sve više snage i fleksibilnosti penjač, baš kao i svaki drugi sportaš, bira sve teže izazove.
Koprivnički penjači treniraju u srednjoškolskoj sportskoj dvorani. No, kad god im to dozvole vremenske prilike idu van, na prave stijene. Najbliže prirodno penjalište im je Kalnik i većina koprivničkih penjača upravo je tu počela. Osim toga koriste umjetne stijene u nedalekom Virju, gdje je jedna priručna stijena, ali i one u Varaždinu, Zagrebu, Lepoglavi. Uglavnom ih koriste tijekom zime.
Penjači mogu sudjelovati i na natjecanjima. Održavaju se i na umjetnim i na prirodnim stijenama. Od prirodnih u Hrvatskoj je najpoznatije ono na Paklenici.
Zbog nedostatka vlastite stijene Elvisovci se jedno vrijeme nisu mogli pripremati za natjecanja, pa su se natjecali tek Margareta Gmajnić i Hrvoje Kučić. No, natjecateljskih ambicija u klubu ne nedostaje, kaže Irena Gregurec Tomiša:
– Želja nam je da penjanje u Koprivnici dignemo na viši nivo, da ga naši sugrađani upoznaju i da nam se pridruže. U planu nam je organizirati školu penjanja, u kojoj se uči tehnika, vezanje čvorova, načini osiguranja i korištenje opreme što su temeljna znanja i vještine za penjanje. Želimo za naše članove organizirati penjanje na Kalniku i Paklenici. Redovnim treninzima za osobne potrebe s vremenom će se istaći oni koji se žele i natjecati pa vjerujem da ćemo s vremenom imati i koprivničku natjecateljsku penjačku ekipu.
Koliko je penjanje skup sport?
– Osnovna oprema koja treba za početak penjanja su cipele za penjanje, zovemo ih penjačice i pojas. Pojas košta oko 400 kuna, a penjačice 800 do 900 kuna. Uže za umjetnu stijenu i komplete karabinera ima klub pa ih penjači za sada ne moraju kupovati. Dobra volja potrebna za penjanje ne košta ništa.
Iako penjači imaju svakog dana termine u sportskoj dvorani, najjednostavnije i najsigurnije ih je naći i s njima uspostaviti kontakt preko Facebook stranice Penjački Klub Elvis. Kažu da sve s radošću očekuju.
