Iza koprivničkog trećeligaša turbulentna je sezona u kojoj je uprava kluba promijenila čak tri trenera. Iako trinaesta pozicija koju je Koprivnica zauzela ne zvuči kao veliki uspjeh, s obzirom na situaciju i razvoj događaja tijekom sezone svi u klubu mogu biti zadovoljni što se izbjegao odlazak u niži rang.
Velike zasluge za spas sezone idu novom treneru Zelenih Želimiru Mešnjaku koji je klupu preuzeo u najgorem mogućem trenutku. Koprivnica je bila predzadnja, a prethodni trener Ranko Celiščak u tom je trenutku imao tek jednu pobjedu u osam proljetnih kola. Nad našim trećeligašem nadvio se opasan crni oblak, atmosfera u svlačionici je bila loša, a samopouzdanja gotovo nije ni bilo.
Kako biste za Dravu.info remizirali sezonu koja je iza vas i kluba?
– Preuzeo sam Koprivnicu devet kola prije kraja. Nisam tražio nikakve alibije nego sam odmah prionuo radu. Od ovih osam tjedana koje sam radio kao trener sa sedam sam izuzetno zadovoljan, a nažalost posljednji – osmi, koji nije bio uspješan, savršeno je opisao sezonu. Sezonu punu oscilacija i turbulencija na svim nivoima unutar ekipe. Na kraju moramo biti sretni i zadovoljni što smo uspjeli barem u prvenstvu izvući ono što smo morali. Bez lažne skromnosti, ne znam puno trenera koji bi se snašli u ovoj situaciji devet kola prije kraja i tu sam jako zadovoljan s onim što sam odradio. Ostaje mi žal za tim finalom Kupa kojeg smo definitivno prema svojoj kvaliteti i količini treninga koje smo odradili trebali osvojiti. Ipak, nešto se pita i protivnika. Bio je takav dan, imali smo probleme sa sastavom i utakmica je otišla u krivom smjeru. Raritet je da smo mi vjerojatno jedina ekipa u Hrvatskoj koja nije primila gol u četiri utakmice Kupa, a da ga na kraju nije osvojila. To su draži nogometa i treba netko nekad i iz manjih sredina osjetiti slast osvajanja trofeja i ja još jednom ovim putem čestitam Podravcu iz Virja na osvajanju Kupa.
Što ste to donijeli ekipi, a da prethodni treneri nisu mogli?
– Ponašao sam se prema momcima kao da vodim prvoligašku ekipu i to u svim segmentima. Tako sam se ja ponašao prema njima, a tako sam zahtijevao da se i oni ponašaju prema meni. Promijenio sam im pristup na treninzima pa čak i ponašanje prema ljudima u klubu koje je kod nekih bilo jako loše. Najvažniji mi je bio odnos prema treningu koji je morao biti profesionalan. Bez obzira na to što nije bilo velike konkurencije i što se dio igrača osjećao sigurnim u prvih 11 zbog nedostatka širine kadra, pokušao sam utjecati maksimalno na njihov pristup, maksimalno što sam mogao, a smatram da nam se to na kraju vratilo kroz rezultat.
– Dečki su pokazali da imaju kvalitetu, da znaju igrati nogomet i da mogu igrati na ozbiljnom nivou. Izdominirali smo četiri ili pet utakmica s velikom razlikom, “skinuli smo” ekipu koja je tada bila prvoplasirana i siguran sam da u ovoj ekipi ima potencijala za nešto više. Osim Šarlije, koji je sada zasluženo na pripremama sa Slaven Belupom, još neki dečki s vremenom i kontinuitetom utakmica imaju šanse za postići nešto više od igranja Treće lige. Ponovit ću, ono čemu sam ja težio je totalno profesionalan odnos. Gasili smo mobitele tri sata prije svake utakmice, pazili smo na prehranu, pazili smo na ono što pijemo, pazili smo na dnevni odmor, na hidrataciju tokom treninga… Pazili smo na sve te sitne detalje koji te čine ozbiljnom ekipom. Ja volim da se moji igrači osjećaju kao profesionalci, da vide da su cijenjeni, da vide da je to jedan ozbiljan nivo nogometa jer ako se ti drugačije ponašaš prema njima oni će ti tako vraćati na treninzima i terenu.
Nakon ekipa iz županijskih liga Koprivnica je sigurno ogroman korak naprijed za vašu karijeru. Izvukli ste Koprivnicu od ispadanja, hoćete li ostati na klupi i naredne sezone?
– Želim ostati, a koliko vidim želja je obostrana. Nije isto raditi u županijskoj ligi gdje moraš uložiti ogroman trud samo da afirmiraš dečke da se pojave na treningu, za razliku od Treće lige gdje su igrači prisiljeni svojim primanjima, ali i svojom nogometnom ambicijom koju gaje, trenirati svakodnevno. U Trećoj ligi možeš puno lakše izraziti sebe kao trenera i, što se pokazalo u mojem slučaju, u vrlo kratkom vremenu možeš neke svoje ideje sprovesti s manje ili više uspjeha. Sve ispod ovog sada bio bi korak niže. Ne mislim se vraćati unazad, ili idem naprijed ili ću ostati na ovom nivou. Ja sam siguran da ukoliko postoji dobre volje, a s moje strane sigurno postoji, da ćemo se dogovoriti i da ćemo napraviti Koprivnicu boljom nego do sada.
Sami rezultati sugeriraju da su promjene u ekipi i više nego potrebne. Naravno, teško je nakon tek završene sezone planirati novu, ali kadrovska križaljka se mora rješavati što prije.
– Sigurno će biti promjena u igračkom kadru, a bit će promjena i u hijerarhijskim odnosima unutar kluba jer ću na tome inzistirati. Svatko mora preuzeti svoj dio odgovornosti. Jednom treneru nije lako raditi s dvadeset ljudi. Igrači moraju biti odgovorni, svjesni svojih obaveza koje imaju i onaj koji neće biti na toj razini morat će snositi posljedice. Neki igrači će morati otići jer me nisu zadovoljili ni kvalitetno niti karakterno. Probat ćemo se pojačati, uzet ćemo u obzir mlade igrače Slaven Belupa, na moje veliko zadovoljstvo jer volim raditi s mladim igračima koji unose jednu pozitivnu energiju, jednu dodatnu ambiciju. Želimo stvoriti ekipu koja će izdominirati u Županijskom kupu i postati jedan stabilan trećeligaš.
– Ako bih tražio rješenje izvan sustava u kojem smo sad, fale tri iskusna igrača, a ako tražimo rješenje unutar onoga što smo imali do sada, fali broj utakmica na ovakvom nivou. To su dečki koji dolaze iz škole nogometa koji još uvijek nisu adaptirani na seniorski nogomet i zato im, na tu kvalitetu koju imaju, fali broj utakmica. Ono što mene zabrinjava je ono što se ne da riješiti preko noći, a to je pitanje njihovog karaktera. Utakmice koje im nedostaju dobit će s vremenom, ali karakter je nešto što se teško može dobiti. On ti je urođen i teško se može istrenirati. Ako nogomet shvaćaš kao izlog za osobnu promociju onda pati rezultat ekipe.
Oko kluba kruže priče kako su igrači izuzetno zadovoljni vama, vašim pristupom prema treningu i utakmicama, ali i s odnosom koji gajite prema njima.
– Definitivno bih lagao kada bih rekao da mi to ne godi. Svi smo na jedan način egoisti i pomalo narcisoidni tipovi. Meni to imponira i drago mi je da su igrači pronašli u meni kao treneru i kao čovjeku nešto dobro. Vidjeli su da sam pravedan prema njima i da priznajem samo rad što im na kraju krajeva omogućuje da puno lakše prihvate dobronamjernu kritiku. Mislim da je ključna bila situacija kod mog ulaska u svlačionicu i jasnog postavljanja hijerarhije, ali i to što im govorim istinu. Ne uljepšavam im stvari, ne radim atmosferu na neki lažan način nego isključivo i jedino istinom i iskrenošću prema njima radim tu pozitivnu atmosferu.
Cilj svih igrača Koprivnice sigurno bi trebao biti dokazivanje kroz trećeligaške utakmice kako bi se u jednom trenutku svoje karijere oprobali u Slaven Belupu. Koji su to igrači koji potencijalno mogu ući u konkurenciju za koprivničkog prvoligaša?
– Kada govorimo o pojedincima s kojima sam proveo zadnjih osam tjedana mogu reći da potencijala ima. Spomenut ću samo igrače mlađe od dvadeset i jedne godine. Postoje i oni stariji koji su imali potencijala da konkuriraju za momčad Slavena, ali što zbog kašnjenja s uključenjem u takav proces, a što zbog njihovih turbulencija tijekom karijere nisu uspjeli doći do te razine.
– Trenutno, gledajući ove mlađe igrače, tu je Šarlija koji je već sada na pripremama s prvom ekipom. Tkalčić, koji je sigurno prvoligaški potencijal, može doći do te razine, ali ukoliko promijeni samo i isključivo odnos prema nogometu. Znanje, trka i kvaliteta kod njega nikada nisu bili sporni, samo je pitanje može li promijeniti odnos. Tu je Srpak koji se vraća nakon teške ozljede i kojeg ne mogu do kraja definirati jer limite koje je do sada pokazao ja još uvijek pripisujem povratku nakon ozljede i smatram da mu treba dati godinu dana kontinuiranog rada da vidimo koje su njegove mogućnosti. Izrazito je snažan i moćan u duelu i sigurno treba vidjeti što će biti s njim. Meni se izuzetno sviđa, bez obzira na to što okolina nije bila najsretnija s njim ove sezone, Munivrana. On je moderan igrač koji rješava situacije jedan na jedan s lakoćom, koji čini suigrače boljima i koji veže dva protivnička igrača na sebe. Također, tu je i Kruno Srbljinović koji se mora riješiti svojih futsal navika i iskoristiti svoj potencijal. Spomenuo bih i Tihelku koji je, bez obzira na deficit visine, izuzetno talentirani vratar, a njegova radna etika i karakter svima bi trebala poslužiti kao primjer.
Vi ste zasigurno jedan od većih trenerskih potencijala našeg grada. Već s 25 godina počeli ste polagati ispite za trenerske licence.
– Definitivno ambicija, volja i želja postoje. Ja sam sa svojih navršenih 25 godina prestao ganjati karijeru profesionalnog nogometaša te sam se u potpunosti opredijelio za trenerski posao. Radim ga od 2009. godine bez dana prekida i odmora i vidim ga kao svoj životni poziv. Trenutno završavam UEFA A licencu koju ću imati do kraja ove godine. Mislim da je s 32 godine to veliki uspjeh. Nakon A licence i dvije godine iskustva s njom slijedi mi borba za UEFA PRO licencu što je najveći, ali i najteži izazov u mojem obrazovanju u koje ću uložiti i zadnju kunu koju imam kako bih postao profesionalni trener. Govorim dva strana jezika, a osim ovog područja otvara mi se i austrijsko tržište tako da se ne bojim za svoju budućnost.
Kako će se razvijati Želimir Mešnjak kao trener sigurno će biti zanimljivo pratiti, a kako će Koprivnica izgledati pod njegovom paskom iduće sezone pratit ćemo od ljetnih priprema koje će krenuti sredinom sedmog mjeseca.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
