Piše Tatjana Matić.
I ove godine maturanti tradicionalno preplavljuju središnji gradski park i slave kraj srednjoškolskog obrazovanja. Kako god gledali na njihovu višednevnu okupaciju gradskog središta, neosporno je da u vrijeme norijade grad zaživi veseljem i mladosti, no vjerujem da se mnogima od njih nameću i neka ne tako vesela razmišljanja o kraju srednje škole.
Završna godina srednje škole specifična je za srednjoškolca od samog početka. Osim što te tada nazivaju maturantom i stalno ispituju kakav ti je plan za dalje, što ćeš upisati, kako misliš da ćeš se s tim zaposliti i razmišljaš li otići iz države, cijeli taj gotovo ritualni prijelaz u novu fazu života vrijeme je za ozbiljna razmišljanja. Nakon višednevnog mladenačkog slavlja, slijedi i maturalna večer koja je u nekim prijašnjim vremenima simbolizirala zrelost i dostojan ulazak u svijet odraslih. I prije nego što shvatiš, gotovo je. Na neki način, završava vrijeme u kojem ti gotovo ništa nije bilo u fokusu osim izlazaka, kave poslije škole i škole, na kraju krajeva. I što dalje, zaista?
Ako se osvrnete na ljude oko sebe, njihovo pretežno raspoloženje i razmatranja situacije u državi i svijetu, primijetit ćete da rijetko tko zrači optimizmom po pitanju budućnosti za mlade. Htjeli to priznati ili ne, pored sve ove zabave i veselja, maturante posljednjih godinu dana snalaze neka od teških pitanja na koja odgovor nemaju ni stručnjaci i analitičari.
Zamislite sebe u njihovoj poziciji. Lijepo bi bilo ponovno imati onih 18-19, zar ne? Pitanje je je li bolje izabrati ono što voliš, ono što je traženo ili pak ono što je plaćeno. Trebam li se kao mlada osoba pred kojom je život već sad odreći svojih želja i ideala kako bih bio/bila mrvicu sigurnija po pitanju zapošljavanja i egzistencije?
Iako će mnogi reći da nije ovo nikakav kraj i da će im studentski dani biti još veseliji i najljepše doba života, oni koji završavaju strukovna zanimanja plasiraju se na tržište rada i, ako bude sreće, počinju svoj radni vijek te postaju (upitno) samostalni ljudi. Ako pak promatrate na situaciju iz njihove perspektive, onda je uloga maturalne večeri jasna jer doista će sazrijeti preko noći. Njihovi kolege koji ipak nastavljaju s fakultetskim obrazovanjem imat će dugo toplo ljeto nakon kojeg će ući u vode studentskog života, ali i visokog stupnja samostalnosti i odgovornosti s kakvim se do sada nisu susretali.
Sve je to jedna zamršena i dosta komplicirana situacija. Odjednom izlaziš iz neke sjene i preuzimaš uloge i obaveze građanina. Upisuješ se na faks, sam rješavaš situacije i papirologiju koje se poprilično nakupi prvih mjeseci studiranja… uglavnom, skužiš ovu foru oko sloboda koje sa sobom povlače i odgovornosti. Blanasiraš između ta dva pojma. Odrastaš, to je to. Više nisi onaj umjesto kojeg i za kojeg se nešto radi i shvaćaš da polako preuzimaš odgovornost za sebe.
No, prije svih briga i pogleda na liste HZZ-a, Postani student i NCVVO-ove stranice, uživajte u ovih nekoliko najluđih dana vašeg života, u mladosti koju posjedujete i na kojoj vam zavide oni koji su zaboravili na svoju i prigovaraju zbog vašeg veselja, ali budite odgovorni i pazite na sebe. Svjesni toga ili ne, u najboljim ste godinama života, puni energije i znanja, oni koji će tek zasjati. Nemojte kroz život izgubiti taj elan, veselje i pozitivu i dovesti se u sivilo monotonije i stalnog žaljenja na okolinu, državu, institucije i ostalo.
Upravo sada vi stupate na scenu i od sad je na vama odgovornost u kakvom vremenu i situaciji će vaša djeca završavati svoje srednjoškolsko obrazovanje i hoće li prolaziti isto. Na mlađima svijet ostaje, a to ste upravo vi, upravo sad. Sretno, maturanti!
