Ljudi žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli!
Prije četiri godine prebolio sam rak. Sada redovito odlazim na kontrole. Nedavno sam bio na kontroli, na koju idem bez nekog velikog straha. Čekajući tako u čekaonici, promatram ljude koji su kao i ja došli na kontrolu. Razgovaraju o iskustvima, lijekovima, terapijama, nekima se od njih, nažalost, bolest vratila. Prođe mi misao kroz glavu – Ivice, pa i tebi se može dogoditi da nakon današnje kontrole liječnik kaže: „Nažalost, gospodine, bolest vam se vratila. Morat ćete ponovno na liječenje kemoterapijama, zračenjima.“ Stresao sam se od te spoznaje! Misli se počeše javljati jedna za drugom. Što ako mi se bolest uistinu vratila? Život bi mi se okrenuo za 180 stupnjeva! Što bih napravio, što promijenio, što dodao u svoj život, što oduzeo? A kako živim sada dok sam zdrav?
Život nam prolazi u neprestanim očekivanjima nečega: da završimo školu, zaposlimo se, ostvarimo karijere, osnujemo obitelj. Kada nam se djeca rode čekamo da dijete počne puzati, hodati, da progovori, da prođe vrtić, da prođe škola, da… uvijek nešto čekamo. Samo da prođe ovo ili ono, da nam se dogodi još to, pa onda počinjemo… A život prolazi.
Pročitao sam jedan tekst koji je napisala Erma Bombeck kad je otkrila da umire od raka. Tamo između ostalog piše:
“Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela, i nikad se ne bih osvrtala.
Prestanimo se znojiti zbog malih stvari. Prestanimo brinuti o tome tko nas ne voli, tko ima više ili tko što radi. Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.
Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio. I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe, umno, fizički i emocionalno. Život je suviše kratak da pustite da prođe pored vas.”
Moramo biti svjesni da život nije nešto što će se dogoditi, život je upravo ono što sada živimo. Budućnosti nema! Ona se može dogoditi, ali nje, u biti, nema! Tko nam garantira da ćemo dočekati sljedeću minutu, a kamoli neku dalju budućnost koju si planiramo? Zbog toga živimo svaki trenutak, budimo u sadašnjosti, živimo ju potpuno, najbolje što možemo. Uživati u životu vođeni svojim moralnim i vjerskim uvjerenjima.
Koji je smisao moga života? Tvoga? U molitvi Oče naš koju nas je Isus podučio na prvom mjestu stoji – DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE, BUDI VOLJA TVOJA! A tek onda, u drugom dijelu – KRUH NAŠ SVAGDAŠNI DAJ NAM DANAS. Ovaj „kruh svagdašnji“ ne predstavlja samo hranu, nego i sve ono što nam može omogućiti ovaj „tjelesni“ život: zdravlje, posao, krov nad glavom, odnosi s ljudima oko nas…
A mi smo taj poredak izokrenuli; prvenstveno nam je važno sve ovo materijalno, da napravimo kuću, kupimo auto, da nosimo markiranu odjeću, obuću, da imamo više nego ljudi oko nas, da smo uspješniji, cijenjeniji, misleći da su to uvjeti kvalitete života… A što Bog, naš Stvoritelj očekuje od nas? Iz svih Isusovih pouka može se donijeti ovaj zaključak: BUDI VIŠE ČOVJEK! Ne traži Bog od nas muku, patnju, žrtvovanje. Naprotiv, Bog nas je stvorio da budemo sretni! Da živimo svoj život, da uživamo u njemu, da se radujemo svakodnevnim Božjim darovima i da shvatimo da smo mali, jako mali, da se ovaj svijet jako dobro vrti i bez nas, da trebamo s radošću živjeti ovu svoju „vrtnju“… Budući da nas je Bog stvorio iz ljubavi, od nas traži da LJUBIMO BLIŽNJEG SVOGA. I to je jedino važno! Kada se oslobodimo ljutnje, svađa, zamjeranja, pravdanja, dokazivanja da smo uspješni, da vrijedimo, kada prestanemo brinuti koliko imamo na računu, jesu li zadovoljena sva naša očekivanja, bit ćemo više svoji, bit ćemo više sretniji, mirniji. Posvetimo se stvarima koje volimo, družimo se s ljudima koje volimo, radimo sve sa sviješću da baš sad, u ovom trenutku to radimo i da nema nekog „savršenog“ trenutka, jer SVAKI TRENUTAK JE JEDINI I SAVRŠENI. Trebamo živjeti kao da nam je svaki dan PRVI, JEDINI, POSLJEDNJI! Zamislite da vam netko kaže da vam je ovo zadnji dan? Što biste učinili? Dajte si truda i ovog trenutka odgovorite sebi na to pitanje! (Tko zna, možda za te odgovore poslije nećete imati vremena.)
Završavam jednom lijepom mišlju:
Radi kao da ti novac nije potreban.
Voli kao da ti nitko nikad nije nanio bol.
Pleši kao da te nitko ne gleda.
Pjevaj kao da te nitko ne čuje.
Živi kao da je Raj na Zemlji!!!
