Ministar poduzetništva i obrta Darko Horvat posjetio je prošlog petka Radio Dravu. Bila je to prilika da za Dravu.info porazgovaramo o aktualnim temama iz poduzetništva, energetike, ali i o Vladinim planovima oko Podravke.
Razgovarala Sandra Levak-Miklošić.
Ministar poduzetništva i obrta Darko Horvat posjetio je u petak Koprivničko-križevačku županiju. Bio je to prvi službeni posjet nekog ministra nove vlade našoj županiji kojega, uz to, u Koprivnici smatraju „svojim“. Naime, mnogi ga znaju kao dugogodišnjeg zaposlenika koprivničke Elektre, on dobro poznaje ovaj kraj, a dodamo li tome i da je riječ o našem susjedu preko Mure, odmah imamo sliku čovjeka s kojim se itekako možemo razumjeti. Darko Horvat, osvjedočila sam se, jednostavan je i pristupačan, može puno pričati, no nije riječ o praznim političkim frazama već o konkretnom poznavanju materije. Boravak u Koprivnici završio je posjetom Radio Dravi, tijekom kojega smo razgovarali o aktualnim temama – poduzetništvu, energetici, Podravki….
Iako poznajete Koprivnicu i cijeli ovaj kraj, prvi ste puta ovdje u funkciji ministra. Ugostili su vas čelnici županije i institucija, a sreli ste se i s ovdašnjim poduzetnicima. Kakvi su Vam dojmovi?
– Doći u županiju u kojoj u ovom trenutku ima 1.363 poduzetnika, u kojoj su u tijeku investicije u dvije velike poduzetničke zone – Gornji Čret i Koprivnički Ivanec, u kojoj su u tijeku privatne poduzetničke investicije od 700-tinjak milijuna kuna te investicije u javnom sektoru od milijarde kuna čemu treba dodati i državne investicije u vrijednosti više od dvije milijarde, nije mala stvar. To sve govori da je riječ o poduzetničkom okruženju u kojemu sam ponovo nešto naučio. Sa svojim sam domaćinima podijelio planove što mi u Ministarstvu poduzetništva želimo postići do kraja godine. Te naše želje i intencije trebale bi donijeti dodatne benefite realnom sektoru, ali i jedinicama lokalne i područne samouprave.
Kad govorimo o poduzetništvu – ono je kao i poljoprivreda, najžilaviji dio hrvatskog gospodarstva. Tijekom višegodišnje krize poduzetnici su se uspjeli reorganizirati i tako opstati u ovim izuzetno teškim gospodarskim uvjetima.
– Slažem se u potpunosti s Vama. Poduzetništvo je jedna dinamična grana. Poduzetnici nastaju i nestaju. Ja bih rado da bude puno više onih koji nastaju nego onih koji nestaju. No tako je i u nama bliskim zemljama Austriji i Njemačkoj. Kada bi kod nas barem 25% poduzetnika koji nastaju kao poduzetnička ideja ili namjera, a ne kao poduzetnička nužnost opstalo, ja bih to doživio kao uspjeh. Nekoliko sam puta do sada ponovio da politika nije ta koja otvara ili stvara radna mjesta. No politika je sigurno ta koja stvara jedno poduzetničko okruženje unutar kojeg privatni sektor mora stvarati nova radna mjesta. Ja bih rado da mi doprinesemo prevagi privatnog sektora spram zapošljavanja i aktivnosti javnih poduzeća i države.
http://drava-info.hr/2016/04/foto-ministar-darko-horvat-u-zupaniji/
Poduzetnici, osobito mali i srednji, često ističu da Hrvatska nije poduzetničko okruženje. Ima puno parafiskalnih nameta, puno je toga što više odmaže nego pomaže a sama je država najveći balast poduzetnicima. Što vi kao ministar poduzetništva i obrta mislite da treba i da se može promijeniti kako bi se olakšalo poslovanje hrvatskim poduzetnicima?
– Pretpostavljam da su svi naši poduzentici akceptirali nekoliko rečenica premijera Tihomira Oreškovića koji je na jednom okruglom stolu u Hrvatskoj gospodarskoj komori izrekao namjeru da se do kraja godine država i javna poduzeća odreknu prihoda od otprilike 330 milijuna kuna od ukidanja ili smanjivanja parafiskalnih nameta. S tim se krenulo, ali nije bilo dovoljno. Namjera ove Vlade je nastaviti kontinuitet u smanjivanju nameta, a prvenstveno u nestvaranju novih nameta, tako da to bude ono po čemu bi ova Vlada trebala biti prepoznatljiva. Inače, poduzetnicima najveći problem stvaraju komplicirane administrativne procedure s jedne te vrlo skupi krediti odnosno izvori financiranja s druge strane, osobito ako ih usporedimo s njihovim kolegama, ali i konkurencijom u zemljama u okružju. Hrvatski poduzetnik osim toga ima i skuplje energente, skuplju sirovinu i daleko kompliciranije administrativne procedure od inozemnih kolega.
Ne smijemo zaboraviti i da strani poduzetnici imaju puno prikrivenih subvencija koje hrvatski nemaju.
– I tu se mogu složiti s vama. Izrekao sam jednu rečenicu koju poduzetnici nisu isprva shvatili. Tijekom boravka u Koprivnici dvojica poduzetnika su mi rekla da sam imao pravo. Želja je ove vlade da konačno hrvatskom poduzetniku osigura iste onakve uvjete kakve barem na hrvatskom tržištu imaju svi oni poduzetnici koji dolaze poslovati u RH. Potom ćemo pokušati postići da hrvatski poduzetnik u svojim izvoznim politikama, na stranim tržištima ima ravnopravnu utakmicu kao i oni domicilni poduzetnici na čija tržišta dolazi hrvatski poduzetnik.
Kad možemo očekivati da će do toga doista doći? Hoće li mandat biti dovoljan za to?
– Mandat će biti obilježen s dosta toga no hoće li biti dovoljan za sve što smo naumili, ne mogu biti siguran. No želim svim poduzetnicima dati do znanja da im Ministarstvo poduzetništva želi biti prijatelj. Ja iz Koprivnice nosim desetak odličnih ideja, desetak prijedloga koje ćemo s više ili manje uspjeha nastojati transformirati u hrvatsko zakonodavstvo. Prema sugestijama poduzetnika i realnog sektora imam desetak stvari koje stvaraju probleme i treba ih maknuti iz zakonodavstva.
Na primjer, što ovdašnjim poduzetnicima osobito smeta?
– Recimo, do prije nekoliko godina u trgovačkim društvima i obrtima nismo imali certificiranog likvidatora. Sad je to zakonska obveza što poduzetnicima stvara probleme. I ja osobno smatram da nam u ovom trenutku likvidator nije jedna od ključnih stvari koja nam olakšava ili unosi transparentnost u poslovanje.
Drugi primjer spada u kategoriju vjerovali ili ne. Jedan od poduzetnika ima građevinsku dozvolu i pripremljenu investiciju od stotinjak milijuna kuna. Samo jedna riječ koju treba promijeniti u zakonu otvara mu mogućnost da tu investiciju realizira i da bude poticana od strane države i da danas jedan uvozni proizvod postane izvozni hrvatski proizvod. Riječ je o duhanskoj aromi koju nacionalno zakonodavstvo u Hrvatskoj danas ne poznaje. Duhansku aromu trenutno uvozimo iz Indije. Imamo sve perspektive da ju proizvodimo u Hrvatskoj, da bude dio nekih specifičnih proizvoda koji mogu nastati u Hrvatskoj, ali isto tako i da ta duhanska aroma postane hrvatski izvozni proizvod.
Govorite o potrebnim izmjenama zakona no bez obzira na dobru volju vas i vaših suradnika cijela procedura predugo traje. S druge pak strane, pravilima koja je nametnula, država pokazuje da ne vjeruje vlastitim poduzetnicima i građanima jer ih stalno pritišće i kontrolira.
– Dobro je pratiti i pritiskati da budemo ispravni. No moje je mišljenje da svakojaki inspekcijski nadzori kojima je prvenstveno target tema hrvatski poduzetnik, su preteški, preobimni i preradikalni i poduzetniku jednostavno ne daju disati. Vjerujemo li mi poduzetniku ili ne? Moje je mišljenje temeljeno na iskustvu iz tvrtke u kojoj sam radio i u kojoj sam imao iste takve inspekcijske nadzore. Vjerovati poduzetniku ili ne nije uopće stvar opredjeljenja. Ako vi ne vjerujete čovjeku koji vam je porezna baza i od kojega država živi, onda ne znam kome možete vjerovati. No činjenica je da u Hrvatskoj nedostaje poduzetničke i poslovne etike. Ako vi stvorite sustav neplaćanja iznosa od 6 do 8 milijardi, u jednom segmentu generator neplaćanja je država, a u jednom takozvani business to business odnos dva poduzetnika. Svaka medalja ima dvije strane. Represivnim aparatom možete do jedne mjere, no tada nastupa nešto po čemu se mi razlikujemo od Austrije i Njemačke. Ta poslovna etika koja funkconira u zemljama Skandinavije kod nas je tek u začetku. Ne možete svom kolegi poduzetniku ostati dužni, ne možete stvoriti obvezu i ne platiti je i ne možete davati bankama priliku da budu servis vaših obveza.
Treba li mijenjati komorski sustav u Hrvatskoj? Vaš je prethodnik bio vrlo radikalan u svom stavu.
– Komorski sustav ne treba ukidati no treba ga sustavno mijenjati. To je višegodišnji proces u kojemu se komore prilagođavaju tržištu i poduzetničkim uvjetima. Komore moraju biti sveukupni servis poduzetnicima za sve njihove potrebe, poglavito kad govorimo o informacijama, edukacijama, radnom prostoru… Komore moraju biti prva instanca kad poduzetniku nešto treba.
Kako vi kao ministar, ali i Međimurec, gledate na ovu regiju hrvatskog sjevera? Naime, često smo imali prilike čuti da upravo naša Koprivničko-križevačka županija te susjedne Varaždinska i Međimurska, a dijelom i Bjelovarsko-bilogorska županija spadaju u poduzetnički najrazvijeniji i najzdraviji dio Hrvatske.
– Ovo je regija u kojoj stvari funkcioniraju. Trebalo bi razgovarati o tome zašto stvari ne funkcioniraju na ovakav način u ostalim dijelovima Hrvatske. U ovom kraju građevinsku dozvolu možete dobiti za 5, 7, 10 dana. Uređuju se poduzetničke zone i stvaraju pretpostavke da se administrativne zavrzlame relativno brzo riješe. Županije, općine i gradovi stvaraju uvjete za poduzetničko okruženje u koje morate znati namamiti poduzetnika. U Hrvatskoj je trenutno investicija relativno malo i ako poduzetniku maksimalno olakšate, date mu uvjete, infrastrukturu, benefite koje mora dati i država – to je zadatak i nas koji smo u politici centralne države, ali to je i potreba za sinergijom centralne države i lokalne samouprave. Moja je želja da mi kroz maksimalnu decentralizaciju spustimo ingerencije i donošenje odluka jedinicima lokalne samouprave, a da središnja država bude servis njihovim potrebama. Pripremamo i određene financijske potpore za stvaranje uvjeta na lokalnom nivou jer nam izdašni strukturni fondovi daju puno mogućnosti da poduzetničku infrastrukturu ne gradimo novcem iz državnog proračuna već europskim novcem iz strukturnih fondova.
Stručnjak ste za energetiku koji je prema riječima župana Darka Korena ostavio velikog traga na tom području. Stoga pitam: imate li kakvih saznanja oko planova i realizacije hidroelektrana na našoj Dravi?
– Hidroelektrana, žargonskim rječnikom rečeno u onom starinskom modelu s velikim akumulacijama danas više nigdje u svijetu nema. U ovom trenutku mi razmatramo proces iskorištavanja hidropotencijala rijeke Drave uz izgradnju protočnih retencija. U prostornim planovima, ali i nacionalnoj Energetskoj strategiji tri su takve retencijske stepenice: Molve 1, Molve 2 i treća retencijska stepenica kojom ćemo zaustaviti i vratiti poplavne vode kod Donjeg Miholjca ili Osijeka. Politika iz koje ja dolazim u ovom trenutku smatra da nositelj izgradnje takvih hidroenergetskih objekata mora biti hrvatska energetska kompanija, a to je Hrvatska elektroprivreda. U ovom trenutku nemam konkretnu informaciju do koje je faze projektiranja projekt stigao. No znam da postoji želja i namjera da se rijeka Drava iskoristi do izlaska iz Hrvatske, odnosno utoka u Dunav. To su objekti pojedinačne snage od pedesetak megavata. Riječ je o protočnim elektranama koje neće potapati šume niti iziskivati posebne fortifikacijske zahvate u prostoru. Svi zahvati koji će omogućiti spuštanje turbine u vodotok rijeke rade se samo u gabaritima nasipa koji štite od poplave.
I još jedno pitanje koje je posebno važno i zanimljivo nama u Koprivnici i Podravini. Nacionalni su mediji objavili da u Akcijskom planu za smanjenje duga stoji Vladina namjera da proda državni udio u Podravki. Kao ministar koji se bavi gospodarstvom, iako je riječ o malom i srednjem poduzetništvu, znate li što o tome i je li to istina?
– U ovome trenutku osobno ne znam puno o tome. No kad je Podravka u pitanju tada strateški interes države sigurno postoji. Siguran sam da postoji i strateški interes Koprivničko-križevačke županije i županija koje se naslanjaju na nju. Na Podravku gledam kao na generatora razvoja ovoga kraja. To je kompanija koja ne zapošljava samo u svojoj primarnoj djelatnosti. Neki dan sam u Poreču dobio slično pitanje. Pogledao sam izlagače i vidio sam jedan veliki Franck, jednu veliku Podravku, jednu veliku Vindiju i veliki Gavrilović. To me ponukalo da odgovorim otprilike ovako: Pokušajmo zamisliti što bi se dogodilo kada bi se sve te velike kompanije pozabavile i ponovo stvorile kooperaciju kakvu su imale 1985. godine. Tada se repromaterijal i sirovina koju trebaju ne bi dobavljali iz uvoza. Zamislite da Podravka osmisli u ovom kraju proizvodnju i voća i povrća, tov junadi i svinja kako je to bilo osamdesetih godina prošlog stoljeća! Zamislite da sve te prerađevine koje proizvodi Podravka sadrže sirovinu koja je uzgojena samo nekoliko kilometara od Podravke, ovdje iz domaćeg okružja. To je modalitet u kojemu ja vidim Podravku.
Znači, država će zadržati svoj udio u Podravkinom portfelju?
– Država će, siguran sam, zadržati svoj udio u Podravki i neće ga prodavati. Ne samo da ga neće prodavati već je stav ove Vlade da nijedno strateško trgovačko društvo u ovom trenutku ne izlazi u bilo kakve prodajne aranžamane. Razlog je to što je riječ o kompanijama koje su pokretač i motor regionalnog razvoja i vlasnici kritične infrastrukture bez kojih država jednostavno ne može.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
