Tražimo osobu s iskusvom, proaktivnog, pouzdanog radnika, savjesnog, prilagodljivog, timskog igrača, ambicioznog, educiranog, spremnog za stjecanje novih znanja, da poznaje barem 2 strana jezika, ima vozačku dozvolu, da je snalažljiv, optimističan, elokventan, komunikativan, srdačan, visoke emocionalne inteligencije, da se bavi sportom, npr. skače s padobranom ili vozi Formulu 1, ima mrežu poznanstava koje mu mogu poslužiti u poslu, avanturističkog je duha, puno putuje i naravno da je spreman na fleksibilno radno vrijeme, dakle na prekovremeni rad…
Ako malo pogledate oglase za posao, ovo su neke od karakteristika koje treba imati novi Alfa zaposlenik. I onda pomislite, jel’ oni traže vanzemljca, Jamesa Bonda ili koga li već?
No, moj današnji tekst nije inicirao neki oglas za posao već izjava Đure Njavre koju sam netom pročitala. ‘Novo doba nosi promjene i uvodi neka nova radna mjesta koja nikad prije nisu postojala.’ Njavro ističe da će za 20 godina postojati neka nova zanimanja i pita se je li obrazovni sustav tome prilagođen i da li učimo djecu onome što ih čeka kad dođu na tržište rada.
Istina, spremamo li ih za život kojih ih čeka ili ih učimo da ćemo sve odraditi umjesto njih? Učimo li djecu razmišljati, učimo li ih logičnom prosuđivanju, učimo li ih učenju? Tko ne uči i nije spreman na promjene, teško već sad napreduje, a kako će za 10, 15 ili 20 godina?
Tržišni paradoks
Danas imate paradoks na tržištu da je ogroman broj nezaposlenih ljudi, a poslodavci ne mogu pronaći kvalitetne ljude. Problem je u tome da ponuda i potražnja na tržištu rada jednostavno nisu usklađene.
Poslodavci se žale da iz fakuleta i škola izlaze ljudi koji ne znaju komunicirati, nemaju radne navike, nemaju traženu edukaciju, nesnalažljivi su u stvarnom svijetu, ne znaju ni postotke izračunati, ne služe se stranim jezicima koje su naveli u životopisu…
Znam, neki će reći da poslodavci ne mogu naći prave radnike jer im ne nude dobre uvjete, jer ih izrabljuju, jer ih premalo plaćaju. Svi znamo da je istina uvijek negdje u sredini i ništa nije ni crno ni bijelo. Budite bez brige, poslodavac će platiti zaposlenika od kojeg ima koristi i koji mu nosi novce.
Iskusni i neiskusni radnici
Postoje situacije da radnik još ništa ne zna raditi, nema radne navike, nema potrebna znanja, ali odmah na razgovoru za posao pita kakva će mu biti plaća, kad je pauza, plaća li mu se topli obrok te da li ima pravo na korištenje službenog vozila.
Dakle, očekuje da ga netko plaća, a još ništa ne nudi i po ničemu nije dokazao da je vrijedan i koristan budućem poslodavcu. S druge strane, imate visokoobrazovane ljude koji eto bježe van jer ovdje nisu pronašli odgovarajuće radno mjesto, jer za njihovo zvanje nema potražnje na tržištu.
Kao što sam već spominjala u svojim prethodnim tekstovima, ne zamjeram nikome tko ode van, ali sam sklonija mišljenju da trebamo raditi na promjenama i da ponekad trebamo sami kreirati svoje radno mjesto, a ne stalno tražiti izgovore. Ali to je tema za neki drugi tekst.
Budućnost naše djece
No, ajmo se mi vratiti na alfa radnike. Dakle, djeca koja danas idu u vrtić, za 20 godina, a neki i prije bit će izbačeni na tržište rada koje će vrlo vjerojatno biti bitno drugačije od današnjeg. Tražit će se neke nove vještine, nova znanja, radit će se neki novi poslovi i tražiti neka nova zanimanja.
Što mi danas radimo da ih pripremimo za to? Je li se sustav prilagodio tome? Da li se prilagođava? Nadam se netko od izabranih vodi brigu o tome i osmišljava strategiju koja će odgovoriti na zahtjeve budućeg tržišta rada jer danas očito situacija nije usklađena.
Moje osobno mišljenje je da djecu moramo podučavati logičnom zaključivanju, promišljanju, kreativnosti, socijalnoj uključivosti, raditi na njihovoj emocionalnoj inteligenciji, dati naglasak na savladavanju novih znanja, pa ako hoćete i tehnologija, ali naravno primjereno njihovoj dobi i uzrastu.
Mislim da mi, današnji roditelji, moramo svojim isto tako primjerom pokazati djeci da učenje i rad donosi dobrobit za život te ih odmalena poticati na razvijanje zdravih radnih navika i učiti ih da ne traže izgovor nego rješenje.
Kristina Androlić
vlasnica tvrtke Androlić konzalting
www.androlic-konzalting.hr
