Sedma sezona mininogometne KC lige završava ove subote. S njom završava i naša serija tekstova u kojima vam je ‘glavni i odgovorni’ Koprivničke udruge za rekreativni sport Tomislav Zalar približio ekipe koje sudjeluju u ligi, kako su se mijenjale kroz godine i neke zanimljivosti vezane uz svaku od njih.
Podsjetimo, dosad smo predstavili:
- Active Commerce, UMNK i Petgrad/OPG Radiček,
- Inductu++, ePodravinu.hr/Kosinus, NK Romantičare,
- Caffe bar Golf, Sedmu silu,
- Bimbo, Caffe bar Cezar te
- Grad Koprivnicu i Caffe bar 048/UŠRPS.
Sada je, dakle, došao red na KKC Pixel i Skladgradnju, uz mali dodatak na kraju.
KKC Pixel
Iako su u svojim prvim pokušajima na kvalifikacijama izgledali kao bezbrižna ekipa koja si je došla malo haklat’, ovogodišnja ekipa okupljena oko Nenada Farkaša, osim što je u potpunosti rekreativna, pokazala je i dodatni voljni karakter te je s nevjerojatnim žarom i trudom uspjela nadomjestiti nedostatak nogometnog znanja i s punim pravom zaslužuje ostanak na KC ligi.
Iako su izvojevali samo dvije pobjede, kada su kompletni niti jedna ekipa nije se naigrala protiv njih. Dapače, zbog nedostatka iskustva u čudnim obratima prosuli su popriličan broj bodova, a praćeni vjernim navijačima koji ih bodre bez obzira na rezultat ubrzo su osvojili simpatije svih sudionika lige. Dečkima svakako treba čestitati jer nastupaju kao prava družina i ova priča vraća nas na početak KC lige i ideju kako je ona trebala izgledati.
Predvođeni Farkašom koji ima iskustva sa prijašnjih KC liga u bivšem Toxicu te jedinim pravim nogometašem Dejanom Plemenitim ovaj dvojac okupio je šaroliko društvance od kojih su samo neki imali ponešto nogometnog iskustva. Također, da mi je netko prije sedam godina rekao da će Ivan Pišpek koji je tada prvi puta utjelovio Kvikija zabijati golove na KC ligi duboko bih se zamislio nad mentalnim stanjem sugovornika. Jedan od iskusnijih je i Goran Baruškin koji kada ima svoj dan može obraniti čuda. Omanji je problem što baš nema često svoj dan, dok su se Filip Baruškin zajedno sa Plemenitim i Kuševićem prometnuli u glavne strijelce ekipe.
Za kraj spomenut ću imena svih igrača jer svatko od njih utkao je dio sebe u ovu ekipu i svojim znojem i borbom uspjeli su pokazati da i rekreativne ekipe imaju svoje mjesto na KC ligi: Goran Baruškin, Filip Baruškin, Rene Baruškin, Denis Košćak, Nenad Farkaš, Igor Farkaš, Krešimir Krušlin, Dejan Plemeniti, Tomislav Kušević, Jurica Ivančan, Ivan Klanac, Stjepan Lojan, Karlo Terpin, Tihomir Henezi, Ivan Pišpek.
Skladgradnja
Rekreacijo moja i bogu si teška. Ova zanimljiva ekipa donijela je sa sobom duh nedjeljnog hakla s prijateljima među već priznate i profilirane ekipe na KC ligi koje jednostavno nisu imale milosti za dečke koji su prije podosta godina igrali odličan nogomet. Iako su uvjerljivo gubili na terenu i završavaju kao posljednjeplasirani u trećem poluvremenu su apsolutni pobjednici lige. Usprkos svemu treba im odati priznanje jer su u svaku tekmu ušli sa idejom pobjede ali nedostatak snage i scenski igrokazi koje često vole upražnjavati tokom utakmica rezultirali su posljednjim mjestom na ligi.
I dok neki igrači koji prije nisu igrali nogomet danas doživljavaju renesansu na KC ligi, nekada najveći podravski nogometni talent Ivica Žužul davno je odigrao svoje najbolje utakmice i danas uživa u laganom ritmu. Ipak tu i tamo bljesne kakav tunelčić (ovdje ne mislim na farbanje tunela) ili potez koji nas vraća u vrijeme čarolije kada ga je bilo zadovoljstvo gledati. Ovoga puta prihvatio se i nezahvalnog posla vođenja ekipe u kojoj je svaki igrač mali trener.
Iako će odigrati petu ili pokušati škarice i kad treba i ne treba, Zdenko Perošić svojom snagom i trkom pokušao je vući ekipu te je zajedno sa Širokim i Bačijem činio okosnicu ekipe, a da nije bilo odličnog Zlatka Hiržina na golu koji ih je spašavao nebrojeno puta porazi ove ekipe bili bi i puno veći. Braća Medved zadržala su svoju britkost i čvrstoću dok je nekadašnji brzanac s topom u nogi Robi Bosman dokazao da kad je more mirno i ne ljulja može pogoditi svakome, a čak su i bivši hrvači braća Delimar dali obol ekipi. Ipak u predzadnjem kolu uspjeli su ostvariti svoju prvu pobjedu što dokazuje da ova ekipa ima budućnost, ali u nekom drugom formatu KC lige.
“I dok bil sam još tolike mlad…”
Postoji ona narodna da je golman pola ekipe, a na ovoj fotografiji skupilo se pola lige. Rijetka prigoda gdje je pet golmana na okupu i od kojih je svaki na svoj način u svom vremenu dao neki obol koprivničkom nogometu. Također valja spomenuti da je Srećko Lončarek jedini na KC ligi osvojio dva prvenstva s dvije različite ekipe. Nažalost od petorice veličanstvenih danas je aktivan još samo Mario Hontić dok ostala četvorka zbog ozljeda više ne nastupa. Ali ako se Lassie vratila, tko zna, možda jednog dana…
