Koprivnički novinar, predavač na Sveučilištu Sjever i odnedavno doktor znanosti Željko Krušelj javnosti će u petak predstaviti svoju novu knjigu, pod naslovom “Polet: Igraonica za odrasle 1976.-1990.”
Tim smo ga povodom zadržali u kratkom razgovoru i naravno krenuli od početka. – Riječ je o knjizi koja je nastala kao nusprodukt moje doktorske disertacije obranjene na Odjelu za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu – rekao nam je Krušelj, – a govori o povijesti fenomena kojeg svi mi, pogotovo malo stariji, znamo kao Polet: omladinski list koji je na neki način promijenio i odredio medijsku sliku u onom razdoblju koje povjesničari nazivaju kasnim socijalizmom, dakle od 1976. do 1990. godine.
Kakva je to Polet bio igraonica za odrasle, kako stoji u naslovu? – Naslov treba shvatiti metaforički jer je Polet doista bio na neki način poligon, laboratorij za razne političke i kulturne koncepte – mjesto gdje se svašta događalo i gdje su rezultati toga bili vrlo zanimljivi: ponekad se to obijalo u glavu novinara, nekad je to bila velika javna senzacija…
Može li se fenomen Poleta ponoviti u današnjem medijskom i društvenom okruženju? – Ne može, ne zbog nekakve silne genijalnosti generacije koja je to radila prije tih nekakvih 30-ak godina u potpuno drugačijem razdoblju od današnjega – kaže Krušelj, te nastavlja: – U ono su vrijeme omladinske tiskovine bile državno dotirane i nisu bile prava tržišna roba, iako su se naravno prodavale na kioscima, iako je i za njihovo poslovanje bilo bitno kolika je naknada i koliko će se prodavati… Uvijek je postojao dotirani novac koji je bio nekakva osnovica, što je bilo uobičajeno za sve komunističke sustave u tom vremenu. To ne treba gledati samo ideološki: naravno da su ti listovi nastali zato da bi na jedan ljepši, jednostavniji, prihvatljiviji način popularizirali ideologiju toga vremena i od te spoznaje ne treba nikad bježati. Tako je bilo i s tadašnjih hrvatskim jugoslavenskim listovima u to vrijeme.
– Postoji, međutim, i druga dimenzija koja je neprimjenjiva u današnjim demokratskim vremenima. To je ipak bio poligon kakav se ne može simulirati za vježbanje novinarstva. Dakle, tko se u to vrijeme bavio novinarstvom i radio u omladinskoj štampi imao je prilike učiti i kako se piše, i kako se uređuje, i kako se prodaje list, kako se vodi poslovanje, općenito kako se komunicira s javnošću, s politikom, kakvi su odjeci i kakve posljedice mogu biti… To je nemjerljivo iskustvo koje ne može donijeti nikakav fakultet, nikakav tečaj, nikakva škola. To je nešto što doista morate proživjeti da biste naučili to raditi na adekvatan način. Nije nimalo slučajno da su generacije koje su stasale iz Poleta i te omladinske škole bile na neki način najuspješnije u povijesti hrvatskog novinarstva. Recimo, kada je nestao Polet, ta generacija poletovaca zapravo je utrla put medijima u demokratskoj Hrvatskoj i jako velik broj značajnih medijskih imena je izašao iz Poleta, a i naravno ne samo u medijskom smislu već je odredio i kulturnu, znanstvenu, čak i poduzetničku scenu osamostaljene Hrvatske.
U suvremenom novinarstvu, ističe Krušelj, za takav medij nema prostora. – Danas u demokratskom društvu nema interesa da država odnosno nekakva institucija na taj način financira, tj. vodi brigu o nekakvom novinarstvu mladih, već je sve privatizirano u tom smislu da se poslodavac brine za to da se njegov novinar osposobi za posao. No, kako svatko radi dio posla, više nije moguće dovesti se u situaciju da netko tko na taj način uči novinarstvo nauči cjelinu posla kako su to imali privilegiju novinari koji su radili u tadašnjem omladinskom tisku i pogotovo Poletu koji se ipak izdvajao kvalitetom i bio je najbolji poligon za učenje novinarstva.
Krušelju ovo nije prva objavljena knjiga, ali je njegov svojevrstan magnum opus – barem zasad. – Dosad sam objavio desetak knjiga različite knjige, što historiografskih, što vezanih uz novinarstvo… Ovo mi je ipak najznačajnija knjiga dosad; radi se o jednom velikom istraživanju, radi se o knjizi u obimu od 732 stranice. Dakle, to je knjiga za koju nije dobro da vam padne na nožni palac, a kamoli na glavu… šalim se. To je projekt koji je prilagođen za publicističko objavljivanje gdje su onome što sam radio za doktorski studij pridodana i neka nova poglavlja, između ostaloga i popis svih mogućih suradnika Poleta, a bilo ih je čak 2.100, što je jedinstvena brojka u povijesti hrvatskog novinarstva. S druge strane, napravio sam i velik tekst o poletovcima nakon Poleta iz kojeg se vidi u kolikoj je mjeri ta generacija zapravo odredila demokratsku Hrvatsku. Neke stvari ipak ne mogu biti slučajne.
Na promociji će, osim autora, govoriti i drugi koji su u Poletu ostavili svoj trag, među njima i Koprivničanci. – Prisjetit ćemo se tih vremena, prisjetit ćemo se LOK-a, koprivničkog lista koji je bio svojevrsna koprivnička varijanta Poleta – najavljuje Krušelj. – Govorit će neki od poznatih koprivničkih urednika Poleta poput recimo Gorana Litvana i Krune Jajetića, doći će i najdugovječniji urednik Poleta iz Zagreba Zoran Simić, bit će tu i dugogodišnji vrsni novinar, sada profesor na Sveučilištu Sjever Boris Beck, a na slideshowu ćemo vrtjeti sve naslovnice Poleta od prvog do zadnjeg, 426. broja. Dakle bit će to jedno podsjećanje na našu prošlost, naše generacije koja ipak više nije baš tako mlada.
Promocija knjige Polet: Igraonica za odrasle održat će se u petak, 12. veljače od 18 sati u koprivničkoj Gradskoj vijećnici.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
