Haruna Jammeh je 24-godišnjak iz najmanje afričke kopnene države – Gambije. Već je gotovo desetljeće prošlo otkako je u dobi od 17 godina, sa željom da ostvari nogometnu karijeru, napustio svoju domovinu. Haruna danas živi u Koprivnici i igra za našeg trećeligaša, NK Koprivnicu. U našem je gradu prvi puta pogledao rukometnu utakmicu i od tada je zaljubljenik u ženski rukomet i nije propustio niti jedno domaćinstvo Podravke Vegete.
Kad smo ga pitali kako mu se sviđa život u Koprivnici i je li ovdje puno drugačije od gradova u kojima je do sada živio, Haruna je prvo spomenuo svoje suigrače koji mu svakodnevno pomažu što god mu zatreba. Pogled je tu uputio kapetanu Zelenih, Bojanu Tucakoviću koji je s njim došao u našu redakciju, dodavši: “He is a good friend”.
Kako Haruna ne govori hrvatski i s trenerom i suigračima priča na engleskom, zanimalo nas je kako izgleda jedan njihov trening. – Svi su super prihvatili Harunu. Odlično se svi uklapamo, mislim da sve funkcionira i da nam je veliki plus u ekipi. Dosta nam znači, igra nam napad i imamo od njega veliku pomoć – rekao nam je Bojan koji se uz ove pohvale prisjetio i brojnih anegdota vezanih za komunikaciju i objašnjavanje pojedinih zadataka, ali na kraju, kako kaže, uvijek dođe do dogovora.
Bojan nam je rekao i da je Haruna u našem gradu prvi puta pogledao rukometnu utakmicu i da je ostao oduševljen ženskim rukometom. Od te prve utakmice, ovaj Gambijac nije propustio niti jednu domaću utakmicu Podravke Vegete. – Nikad nisam bio niti na jednoj rukometnoj utakmici sve dok me Bojan nije odveo na jednu. To je toliko uzbudljiv, full contact sport da ne mogu dočekati sljedeću utakmicu – ispričao nam je Haruna.
Dok ne trenira i ne prati rukometašice Podravke Vegete, Haruna vrijeme provodi sa svojom suprugom Jennifer, Mađarkom koju je upoznao kad je igrao u mađarkom klubu Lombard-Pápa TFC. Jedno je vrijeme živio i u Engleskoj, gdje je prvi puta uočio veliku razliku između života u Europi i života u Africi. – U Africi smo svi obitelj, susjede nazivaš svojom obitelji, a ovdje u Europi ti ne poznaješ svojeg prvog susjeda. Prolazite jedni kraj drugih svaki dan i ne pozdravite se. Kad sam živio u Engleskoj i kad sam krenuo na treninge gledao sam ljude oko sebe i čudio sam se. Oni toliko žure, bio sam zbunjen. Zašto se tako žure, mislio sam. Nitko se ne pozdravlja. U Gambiji sam na trening kretao sat vremena ranije jer sretnem mnogo ljudi s kojima popričam o običnim temama kao, kakav ti je bio dan i slično – prisjeća se Haruna koji bi volio još ostati u Koprivnici, a možda i zaigrati za Slaven Belupo. – Želio bih ostati u Koprivnici i vidim se tu. Sviđa mi se, grad je veoma drugačiji od Siófoka gdje sam živio prije. Tamo je zimi sve pusto, a u Koprivnici je drugačije – dodaje.
No na pitanje bi li se jednom volio vratiti kući nije mu trebalo vremena da razmisli. – Želim se jednog dana vratiti i to s obitelji, kad ću imati barem troje djece.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
