Nedavna arheološka otkrića na prostoru stare koprivničke gradske jezgre i dalje su u žarištu interesa stručnjaka koji se bave prošlošću. Očekivano, najviše pažnje privukla je stara drvena cesta otkrivena ispod današnje Esterove ulice, vrlo rijedak i po mnogočemu jedinstven nalaz, ne samo u Hrvatskoj već i u Europi.
– Već smo ranije znali da je to najstarija cesta u Koprivnici i da se srednjovjekovna Koprivnica razvijala oko nje – objašnjava Robert Čimin, kustos arheolog iz Muzeja grada Koprivnice. – Oko nje je nastala ova mreža ulica koju imamo i danas: Vijećnička, Gupčeva, Oružanska i Ulica Đure Estera nalaze se u nekom srednjovjekovnom rasporedu, pod pravim kutevima, orijentirane na sjever-jug i slično.
No, još uvijek je mnogo toga bilo nepoznato. – Nismo, zapravo, imali pojma kako je ta cesta izgledala – kaže Čimin. – Ona nije ni morala imati nekakvu posebnu konstrukciju, mogla je biti i bila je jedno vrijeme zemljana, od nabijene gline ili nečega sličnog.
U jednom su se trenutku davni žitelji Koprivnice ipak odlučili upustiti u važnu infrastrukturnu investiciju. Izgradili su drvenu cestu koja se protezala od prostora današnje tržnice sve do zgrade Muzeja, a možda i tridesetak metara dalje prema crkvi sv. Antuna Padovanskog.
– Imali smo sreće da smo dobili dopuštenje od Grada Koprivnice da u jednom danu istražimo segment te ceste dimenzija 15×7 metara – kaže Čimin. – Prepoznali smo cestu koja se sastoji od dva kolna traka, slično kao i danas, a svaki taj trak ili segment bio je širok oko dva metra i sastojao se od tesane hrastove građe. Dakle, to su pomno tesani trupci, najveći i do 40-ak centimetara širine i do 25-30 centimetara visine, i možemo reći da je cesta bila prilično pomno posložena.
Nakon što su arheolozi dovršili svoja istraživanja, dokumentirali nalaze i proveli sve druge potrebne radnje, dopustili su ponovno zatrpavanje ceste šljunkom. Iznad nje je, naime, i bio šljunak, pa je cesta vraćena u mikroklimatsko stanje u kojemu joj ne prijeti daljnje propadanje.
A ta najstarija koprivnička cesta vrlo je vrijedan arheološki nalaz, ističe Čimin. – U Hrvatskoj nemamo nikakav sličan nalaz. U Mađarskoj, Poljskoj i Velikomoravskoj državi negdje u 12. i 13. stoljeću slične su ceste postojale u velikim gradovima poput Krakowa, no one su također samo segmentarno istražene. Drvo je organski materijal i podložno je propadanju, ne može ga se sačuvati i turistički predstaviti kao što se to mogu zidovi ili neki drugi tvrđi materijali. Jedini način da se to učini njegova je rekonstrukcija.
Muzejski kvart – povijesno srce Koprivnice
Planovi za rekonstrukciju morat će još malo pričekati. Stara koprivnička cesta, međutim, savršeno se uklapa u projekt “Muzejskog kvarta” o kojemu se šuška već neko vrijeme. Muzejski kvart obuhvatio bi gradske bedeme, Trg dr. Leandera Brozovića i neposrednu okolicu. – Pomno izvedenim arhitektonsko-urbanističkim rješenjem ta bi se cesta savršeno uklopila u projekt – kaže Čimin. – Između Muzeja i crkve sv. Antuna Padovanskog imamo četrdesetak metara prostora duž kojega bismo mogli pružiti rekonstruiranu srednjovjekovnu cestu. Htjeli bismo sve to zajedno prezentirati i pretvoriti u jednu polupješačku zonu, zatvoriti promet i da sve to skupa funkcionira kao pravi trg.
O nekom vremenskom okviru realizacije Muzejskog kvarta još je prerano razmišljati. Arheolozi idu korak po korak. – Dovršili smo izradu trodimenzionalnog modela te ceste i koristit ćemo ga kao projektnu dokumentaciju pri njenoj rekonstrukciji – najavljuje Čimin. – Osim toga, čekamo i rezultate datiranja ceste. Jedan smo uzorak materijala poslali u Belfast, ali ta će analiza potrajati. Dio uzoraka poslali smo Šumarskom institutu u Ljubljani koji će ga pokušati datirati metodom dendrokronologije, odnosno po usporedbi uzoraka godova probat će približno odrediti kada je to stablo bilo srušeno. Ta metoda može dati rezultate ako drvo potječe iz recimo 16. ili 17. stoljeća, ali ne i ako je jako staro.
Radna je pretpostavka da cesta potječe iz 14. stoljeća i vremena dolaska kralja Ludovika Anžuvinca, kaže Čimin, ali napominje: – Moram odmah reći da to možda i nije tako. Mi sada ne mijenjamo svoje mišljenje, no želimo ga potkrijepiti i drugim izvorima. Ukoliko se pokaže da smo u krivu, promijenit ćemo mišljenje u skladu s novim spoznajama. Tako znanost funkcionira.
Neobično velika crkva
Osim ceste koja leži ispod Esterove, arheolozi su proveli i istraživanja oko današnje crkve sv. Nikole. Bio je to nastavak prošlogodišnjih iskopavanja unutar same crkve koja su arheolozi proveli prilikom rekonstrukcije poda, a neka od otkrića poprilično su ih iznenadila.
– Znali smo da ćemo tamo pronaći ostatke te srednjovjekovne crkve Blažene Djevice Marije i njene kontrafore. Sve do sada nismo znali koliko je kontrafora uopće bilo; otkrili smo da tamo postoje po četiri masivna kontrafora u paru s križnim kontraforom na pročelju i time smo uspjeli dokučiti dimenzije te crkve – pripovijeda Čimin. – Ta je crkva bila velika oko 26×19 metara; još to moramo preciznije izmjeriti. Ono što nije bilo poznato i što je još jedna mini-senzacija jest veličina, odnosno prostorna dispozicija romaničke srednjovjekovne crkve iz 12. stoljeća. Lani smo unutar crkve pronašli dio apside, ramena i južnog bočnog zida lađe te na temelju jednog tog malog segmenta zaključili kako je riječ o malenoj crkvi, tipičnoj za kontinentalnu i južnu Hrvatsku, dimenzija oko 13×17 metara. No, ovim iskopavanjima pokazalo se kako je ona bila prilično veća od toga: njen tlocrt izlazi zapadno ispred crkve sv. Nikole i ukupnih je dimenzija oko 18×10 metara. To je poprilično velika crkva za ono vrijeme. Zašto je tako velika i zašto je građena na tom mjestu… o tome možemo razgovarati.
Nisu svi tuneli katakombe
Još kad sam ga prvi put upoznao, Roberta sam upitao o pričama koje spominju nekakve katakombe ili skrivene tunele ispod Koprivnice. Robert je uvijek govorio kako od toga nema ništa i da se u najboljem slučaju eventualno radi o nekakvoj austrougarskoj kanalizaciji. Stoga, kada su radnici prilikom rovanja po Esterovoj ispred Podravkine mesnice otkrili ulaz u zidani tunel sumnjivog izgleda, odmah sam ga pitao – o čemu se tu radi? Njegov je odgovor, očekivano, bio prizemljujući.
– To nije neka stvar od arheološkog interesa – kratko je pojasnio. – Tunel ima betonski okvir, što ukazuje na to da je prilično moderan i da potječe iz 19. ili ranog 20. stoljeća. Najvjerojatnije se radi o nekakvom kolektoru kanalizacije.
Koprivničke katakombe, čini se, i dalje ostaju predmet legendi.
Što dalje?
– Na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca, javnosti planiramo predočiti prve rezultate istraživanja u crkvi i oko nje – najavljuje Čimin. – Što se tiče ceste, čekamo rezultate datiranja. Imamo i druge planove za iskopavanja: nadam se da ćemo uskoro krenuti u nova zaštitna istraživanja u Mekišu kod Podravskih Sesveta, na nasipu u vlasništvu Hrvatskih voda gdje su oni, prilikom izgradnje novog makadamskog puta, oštetili dio lokaliteta. Samim time dužni su snositi troškove daljnjih istraživanja. Riječ je o srednjovjekovnom selu koje je funkcioniralo od ranog do kasnog srednjeg vijeka, dakle tamo od 9. ili 10. stoljeća, sve do osmanlijskih pustošenja ovih prostora.
