Na Sveučilištu Sjever predavanje je jučer održao Đelo Hadžiselimović. S najpoznatijim HRT-ovim urednikom popričali smo uoči predavanja te doznali zanimljivosti vezane uz njegov rad, kao i planove koje ima nakon odlaska u mirovinu.
Nela: Evo za početak, jeste li bili prije u Koprivnici?
Đelo: Nisam prvi puta, bio sam još jednom, a i par puta sam prošao. Super je, lijep je grad.
Nela: Od nedavno ste u mirovini, ali započnimo naš razgovor s vašim poslom na HRT-u. Kako je birao Đelo Hadžiselimović?
Đelo: Dva su odlučujuća faktora. Prvi je taj da morate poznavati ukus svojih gledatelja, morate znati što ljudi vole gledati jer su specifične razlike između raznih kultura u Hrvatskoj. Postoji veliko zanimanje za dokumentarce i trebate biti pažljivi što ljudi tu sve vole gledati. Druga stvar, što je možda najvažnije, je kad dobijete programsku shemu, kad vidite koliko vas ima u toj programskoj shemi, onda kupujete prema tome. Ako vas ima ujutro, onda kupujte program koji je primjereniji za jutro, a to su najčešće putopisi i slične stvari. Za popodne su više priče iz životinjskog svijeta iz znanosti, a večer je uglavnom rezervirana za dokumentarce iz znanosti, socijalne teme i tako dalje.
Nela: Koliko se ukus gledatelja mijenja kroz godine?
Đelo: Pa ne znam da se promijenio, mislim samo da je porastao. Još davnih dana, kad sam bio klinac pa su se prikazivali dokumentarci od Jacques-Yves Cousteaua i Carla Sagana i tada su to ljudi voljeli gledati. U međuvremenu su dokumentarci doživjeli pravi boom, vjerojatno najbrže rastući žanr od svih. Godišnje se enormna količina toga proizvede i sve kvalitetnije i kvalitetnije. To je uzročno- posljedična veza. Ako se gledaju, onda se kupuju, ako se kupuju, ostvaruju se novci, ako se ostvaruju novci to se pretvara u nove budžete. Vi danas imate dokumentarce kojima je budžet veći od nekih igranih filmova. Ponuda je fantastična, sad je vaš posao samo pokupiti šlag.
Nela: Imali ste veliku ulogu u edukaciji gledatelja. Je li to privilegija ili teret?
Đelo: Nemam ja, imaju filmovi koje ja biram. Lijepo da ste to spomenuli, naime osnivač BBC-a je jednom rekao da bi svaka javna televizija trebala imati tri zadatka. To je informirati, obrazovati i zabaviti. Po mom mišljenju dokumentarci su jedan od rijetkih žanrova koji ispunjava sva tri uvjeta. Prema tome, ako su dokumentarci nekoga zabavili, nekog informirali, a većinu educirali onda smo svi sretni, ja koji sam ih odabrao i ljudi koji su bili primatelji tako dobrih dokumentaraca. Dokumentarci su učinili jako puno u edukaciji svih nas.
Nela: Je li vam se ikad dogodilo da ste bili oduševljeni filmom koji ste odabrali, a da, na kraju, nije postigao dobar odjek kod gledatelja?
Đelo: Mislim da se takvo nešto nije dogodilo i da su se svi oni koji su se dopali meni, dopali i gledateljima. To znači da sam dugogodišnjim radom uspio prepoznati ukus gledatelja.
Nela: Je li vam ostao u sjećanju neki dokumentarac kojeg ste izabrali i koji vam se svidio, a da na kraju nije ispunio očekivanja?
Đelo: Ne, to se nikad nije dogodilo. Dogodilo se naime da sam krivo programirao film. Kupio sam jednu seriju o Parizu od pet nastavaka i u jednom nastavku je vodič vodio nekoga kroz underground scenu Pariza Marais, gdje ga je između ostalog odveo u sex shop. Ja sam planirao to za večernje termine, gdje bi to jako lijepo sjelo, ali iz raznih razloga film nije bio emitiran dugo vremena. Pošto mu se bližio istek licence, morao sam ga potrošiti. Zaboravivši na tu epizodu, uplanirao sam ga za ujutro, što nije bio baš dobar potez jer ujutro televiziju gledaju i djeca.
Nela: Recite mi koji su vam planovi nakon odlaska u mirovinu, što biste voljeli raditi i čemu biste se voljeli posvetiti?
Đelo: Dosta radim različite stvari, a privatno najčešće odlazim u Istru gdje imam sad svoj kutak i gdje najviše uživam.
Nela: Imali ste u planu snimanje dokumentarca, u kojoj je to fazi?
Đelo: Dokumentarac koji bi ja želio raditi nije samo jedan, to je serija dokumentaraca i to je veoma skup projekt. Treba prikupiti pare za to, a to nije jednostavno.
Nela: Evo za nekoliko minuta počinje vaše predavanje studentima Sveučilišta Sjever pod nazivom “Đelo Hadžiselimović – čovjek ili brend”. Što ćete im poručiti?
Đelo: Pričat ću im neke stvari i očekivat ću od njih pitanja na kojim će još više to raščistiti. U principu, mladi ljudi bi se trebali baviti menadžmentom. Pokušat ćemo im rasvijetliti priču oko kupovine, proizvodnje i prodaje, ne samo dokumentaraca, nego televizijskih proizvoda.
Nela: Imate li koji savjet za osobu koja bi voljela krenuti vašim putem i baviti se vašim poslom?
Đelo: Samo naprijed, ako se netko želi tim baviti neka počne. Trebat će vremena da neke stvari sjednu, ali kad sjednu bit će super. Ja sam, moram priznati, jedan od onih ljudi koji je izuzetno zadovoljan poslom koji sam radio. To je ispunjavalo mene, a u isto vrijeme bio je to, sudeći po efektima, dosta koristan posao.
