Mladi koprivnički fotograf, glumac, umjetnik i općenito svestrana i osebujna ličnost pod imenom i prezimenom Ivan Gundić ove se subote prvi puta predstavlja svojim sugrađanima samostalnom izložbom fotografija. Kakve motive traži svojim foto-okom i što znači rečenica iz predgovora da je ‘riječ o autoru koji za sebe kaže da ima dušu, ali je pomalo crna’, doznajte u razgovoru koji slijedi.
DI: Bok, Ivane.
IG: Bok.
DI: Da čujemo, kako si se spetljao s fotografijom?
IG: Pa, to je krenulo negdje krajem osnovne škole ako se dobro sjećam, i to u trenutku – klasika – kad sam dobio prvi digitalni fotoaparat. To je bio neki mali kompakt, mislim da se ni objektiv nije izvlačio van za zumiranje nego je to sve bilo nekako unutra složeno, jako čudan fotoaparat. S tim sam onda krenuo raditi neke svoje prve djetinje fotografije i to nije ličilo ni na što, ali od nečega treba početi.
DI: Je li ti ovo prva izložba?
IG: To je prva samostalna izložba. Izlagao sam i prije u kombinaciji s nekim drugim krasnim mladim ljudima, ali ovo je prva samo moja.
DI: Pa da čujemo, gdje i kad.
IG: Izložba se održava u subotu, 31. listopada od 21 sat u Pixelu u Koprivnici.
DI: E, gle, tada je i Noć vještica. Spremaš li nam nešto posebno s obzirom na to?
IG: Da.
DI: Malo opširnije?
IG: Nakon otvorenja izložbe, kada se ljudi malo podruže, popijemo i pojedemo, kreće svirka benda Nemeček. To su Zagrepčani koji pripremaju jedan stvarno divlji nastup. Mislim da se to savršeno uklapa u Noć vještica – zabava i divljanje su zagarantirani.
DI: A što je s fotkama, uklapaju li se i one u Noć vještica? Imaš li nekakvu tematsku preokupaciju?
IG: Pa nemam neku određenu tematsku preokupaciju. Imam nekoliko serija koje sam radio na određenu temu koje, naravno, neće biti u cijelosti izložene u Pixelu nego sam napravio nekakav presjek od 15 fotografija iz posljednjih pet godina rada. Tematska preokupacija generalno se ne može baš odrediti. Može se odrediti recimo stil, to su neke… mračnije atmosfere, možemo to nazvati i estetikom ružnoga, ali neku strogo određenu tematsku preokupaciju nemam jer to ovisi o onome što me u određenom periodu preokupira pa se to onda pretače u fotografski rad.
DI: Rekao si za sebe da imaš dušu, ali da je pomalo crna.
IG: Imam.
DI: Što to točno znači?
IG: Bojao sam se da će me netko to pitati. Uglavnom, to je moja prijateljica i organizatorica izložbe Andreja Salajec izvukla iz nekog našeg razgovora. To sam joj očito nekad rekao – moram priznati da se ne sjećam kada – ali, uglavnom, ona je to izvukla kao foru jer su fotke pomalo mračne, a i Noć vještica je. Ta je moja izjava očito postala popularna, na moje sveopće žaljenje.
DI: A što onda možemo vidjeti na tvojim fotkama?
IG: Svašta.
DI: Na primjer?
IG: Evo, zadnju seriju koju sam radio nazvao sam In Ecstasy – u ekstazi, gdje je dvoje mladih modela zaključano u ljubavnom spletu tijela. Tu su i neke mrtve prirode koje sam doslovno spojio s mrtvom prirodom. Znači, ako uzmemo mrtvu prirodu u onom konvencionalnom shvaćanju – floskule poput voća na stolu, barok i tako – odlučio sam to pretočiti u doslovno mrtvu prirodu pa sam uzeo lubanje životinja i fotkao ih u šumi, u jednom prirodnom okruženju gdje su bile prije nego što su dale svoj život zbog nekog lovca, pa sam tako semantički spojio izraz mrtva priroda s doslovnom fotografijom mrtve prirode. Imam i neke portrete, maglovite pejzaže… Svega pomalo.
DI: Ivane, imaš li ambicija malo se ozbiljnije baviti fotografijom? Onako… profesionalno?
IG: Heh.
DI: Elaboriraj.
IG: Jako bih volio u nekoj životnoj budućnosti spojiti fotografiju s nekim ozbiljnijim radom, a pod tim mislim da barem djelomično ili donekle mogu od toga živjeti. Sa sigurnošću mogu reći da ću se baviti fotografijom dokle god budem mogao, vjerojatno, ali hoću li konkretno uspjeti to spojiti s nekim načinom da zarađujem za život… to ne mogu reći. Bilo bi stvarno lijepo.
DI: Ivane, hvala ti. Doći ćemo na izložbu.
IG: Hvala i vama.
A tko je došao do kraja teksta, fotografije Ivana Gundića može pratiti na http://glitteranddoom.pixu.com/ te na Facebook stranici.
