Redatelj Dalibor Matanić u četvrtak je boravio u Koprivnici na druženju s Podravkašima i posebnoj projekciji njegova najnovijeg uratka, nagrađivanog ‘Zvizdana’, u Kinu Velebit. Popričali smo s njim o samome filmu, kinematografiji općenito te Koprivnici uz koju ga vežu i neke veze daleko od filmske umjetnosti.

Nela: Za početak, koliko ste puta do sada bili u Koprivnici i kako vam se čini Koprivnica?

Dalibor: Bio sam ja u Koprivnici ustvari dosta puta, čak sam tu puštao muziku u Kuglani dok je radila intenzivno i dijelio neke nagrade. Tako da, sjećam se Koprivnice iz različitih izdanja, meni je jako draga i živahna.

Nela: Koja vam je prva asocijacija na Koprivnicu?

Dalibor: Sad ću zvučati užasno nostalgično, ali Kuglana. (smijeh)

Nela: Nije Vegeta?

Dalibor: Vegeta, opa. Pa da, nakon dugo vremena – mislim da je prošlo osam godina od zadnje kampanje koju smo radili za Vegetu – radimo nešto novo za Vegetu. Sada radimo novu kampanju, u nekom novom, modernom ruhu. Ova kampanja će biti približena novom vremenu i na neki način pomiče Vegetu s ove tradicionalne varijante kakva je prihvaćena kod nas u nešto puno modernije. Kako ima jako puno tržišta, ne samo Hrvatska, stvaramo novi oblik Vegete u ljudskoj percepciji.

Nela: Kada možemo očekivati gotovu kampanju?

Dalibor: Spot ide van u Hrvatskoj 7. listopada i mislim da će ljudi odmah osjetiti razliku da je nešto malo svježije nego prije.

Nela: Veselimo se finalnom proizvodu. Idemo malo na “Zvizdan”. Koprivnička publika je film mogla gledati u našem kinu, a film se prikazuje po cijeloj Hrvatskoj. Kakve su reakcije domaće publike i možete li usporediti reakcije u Hrvatskoj s reakcijama van naših granica?

Dalibor: Ono što je jako lijepa stvar je da su reakcije jako slične. Mislim da su to kod nas ljudi, u regiji, ne samo u Hrvatskoj, puno preživjeli i da to imaju u sebi, ali jako je zabavno kad čujete ljude iz Australije i nekih zemalja tipa Meksika i Kine da imaju taj isti kod koji je u filmu, da to nije kod koji je vezan uz našu zemlju nego je to univerzalnije i da se to može primijeniti na svaki dio svijeta.

Nela: I u samom filmu je tek u trećoj priči, na kraju filma, spomenuta nacionalnost ženskog lika.

Dalibor: Tako je, o tome je bilo puno priče kad smo pripremali film. Samo izostavljanje nacionalnosti unutar filma bi ustvari išlo na opet neku novu formu, što nisam htio, nego smo jednostavno u zadnjoj priči – trećoj priči koja je odraz nekog modernog doba, gdje se jako puno verbaliziraju stvari i objašnjavaju smo prvi puta spomenuli to. Napravili smo to iz razloga što nam je bilo potrebno da netko napokon kaže o čemu je tu riječ, ali ovo uopće nije film o tim neracionalnostima koje mi spominjemo u filmu. Kažem, ovo se može primijeniti na sve zemlje koje znamo, koje su ikada imale nekakvu vrstu konflikta i netolerancije.

Nela: Zašto naziv “Zvizdan”?

Dalibor: Jako je zabavno kako u kontinentalnoj Hrvatskoj pojam nije toliko poznat koliko mi mislimo, ali ono što pojam simbolizira je stanje sunca kada je najviše, kada je najjače i najvrućije, kad je nepodnošljivo. To nije samo stanje uma u Dalmaciji, što je, nego je momenat kada su ljudi najluđi. Samo, film postavlja pitanje jel’ to u dobrom ili lošem smjeru.

Nela: Volite za film reći da je to ljubavna priča s Balkana, a ja bih na to dodala nesretna ljubavna priča s Balkana.

Dalibor: Ja mislim da je to uvjetovano. Nesretna priča s Balkana koja se bori za happy end.

Nela: Kako je nastao “Zvizdan”? Što vas je inspiriralo na snimanje filma i što s njim želite poručiti?

Dalibor: Već u samoj okolini imamo sličnih iskustava gdje se stalno ukazivalo na nekakve nacionalnosti, neke netrpeljivosti, gdje se prozivalo drugačije i to je neki revolt prema tome. Prikupljajući neke druge priče, tuđe sudbine se ustvari može dan-danas, što je jako žalosno, vidjeti da se kod nas i šire ukazuje na te drugačije. Ne mora to nužno biti nacija, može biti religija, seksualno opredjeljenje, politika, a mogu biti i susjedi. Uvijek postoji taj neki kod mržnje koji je duboko u ljudima i onda je to analiza tog koda mržnje kroz tri dekade.

Nela: Slažete li se da je, ipak, najžalosnija ova treća priča koja je se odvija u današnjem vremenu, a ostala je ista kao i prije dvadeset godina?

Dalibor: Mislim da je to dobro postavljeno pitanje, zato što smo to jako puno iskusili na terenu gdje se jako puno takvih stvari dešava i na žalost je to naš svakodnevni život. Super je za film da aktualnost prati film, da se te stvari svagdje mogu naći, ali ono što je bitna stvar za treću priču, mislim da je ta priča jako bitna u filmu, da se tu izdiže iznad svih grobova da se pronađe neki novi put. Da se otvore vrata i da se jednostavno zaboravi na sve što je bilo prije.

Nela: Tko je odgovoran za današnje generacije koje još uvijek mrze, neovisno koga, što i zašto?

Dalibor: Ja mislim da je tome presudno jamstvo edukacije, znači edukacija roditelja. Mada, ono što je vani jako primijećeno, po čemu je Zvizdan poseban, je da roditelji u filmu nemaju ulogu krivaca, što je po meni zapravo stereotipno da su roditelji uvijek krivi za sve. Ne. Mislim da su roditelji u filmu zapravo neka vrsta pozitivnih ljudi koji su iskusili što je loše i ustvari pokušavaju pomaknuti svoje klince, koji ispadaju puno gori od njih. Mislim da je to moda, mislim da je to masa klinaca koji su prepušteni sami sebi i koji su u toj nekoj “hejterskoj” varijanti koja je prisutna svagdje u svijetu. Oni nalaze neko utočište, nemaju ga doma, nemaju ga u školi i očito u institucijama koje imaju edukaciju, nego negdje traže to utočište. E sad, to je utočište masa, masa ovaca, stado ovaca i zato imamo tu scenu partyja u trećoj priči, koja na neki ludi, pozitivni način može, ne samo imati hommage generaciji, nego imati jedan simbol što bi moglo biti ako ta generacija krene putem mržnje. Možemo imati jednu novu vojsku nacista, ponovo da se vrti povijest u krug, ponovno imati neke ratove i to je jako opasno imati toliko klinaca koji se ne uče plemenitome nego se uče lošemu i mržnji.

Nela: Može li ovaj film i ovakvi filmovi biti dobar medij u odgoju mladih generacija i na koji način vi mislite da se još mogu mijenjati mlađe generacije?

Dalibor: Ja mislim da to ljudi jako osjećaju, vidimo koliko puno ljudi gleda film, mislim da ljudi osjećaju da to nije samo film nego neka vrsta pokreta, pravca kojima klinci moraju proći. Jako mi se puno javlja ljudi iz edukacije, znači profesora, koji žele taj film pokazivati klincima u školama. Mislim da je najlakše u životu mrziti i ispada da je jako teško voljeti i klincima treba pokazati taj put, koji je puno teži i dragocjeniji na kraju. Mislim da je to presudna stvar kod bilo kakve edukacije, bila to škola, umjetnost ili film.

Nela: “Zvizdan” je izabran za hrvatskog predstavnika za 88. nagradu Oscar. Što mislite o ostalim filmovima koji su bili u izboru za hrvatskog predstavnika i što općenito mislite o hrvatskom filmu danas?

Dalibor: Mislim da je super ovo što se događa u zadnjih par godina. Rade se filmovi koji imaju jako puno uspjeha po stranim festivalima, imaju jako dobar prijem kod domaće publike i mislim da su se stvari kod nas pokrenule. Tako da, svaki film koji ima imalo uspjeha, mislim da je to super stvar za nas. Ali, da bi ovaj posao radio, moraš voljeti tuđe filmove. Mislim da jedan loš film kod nas radi takvu štetu da je to neprocjenjivo. Mislim da u zadnje vrijeme ima jako dobrih filmova, da se stvari pomiču na bolje i to je bitno. Nema tu konkurencije, svaki film ima svoj put i jednostavno mislim da se, naročito sad sa “Zvizdanom”, da se mora promjeniti percepcija filma kod nas.

Nela: Kad pričamo o tuđim filmovima, što vi gledate i što biste preporučili da bi se trebalo pogledati?

Dalibor: Gledam dosta filmova, koliko uspijem, ali preporučio bih jedan film napamet, kojeg još nisam gledao. Vjerujem u čovjeka koji je stvorio grčku kinematografiju. Kao što je “Zvizdan” sad bio u Cannesu, tako je i njegov film “Dogtooth” prije nekoliko godina bio u programu. Radi se o grčkom režiseru Yorgosu Lanthimosu čiji će film “The Lobster” sad biti u kinima, a glumi Colin Farrell. Čovjek je inače stvorio jedan posebni grčki val. Napamet ga preporučujem, ali vjerujem da će se ljudi naći u tome. To je jedna stvar gdje se “Zvizdan” jako nalijepljuje na cijelu tu priču kako se može kroz najbitniji festival na svijetu stvoriti jedan novi nacionalni pokret.

Nela: Kakvi su planovi sa “Zvizdanom” dalje?

Dalibor: Sutra baš idem u Austriju, pa imamo Italiju, imamo premjere po europskim zemljama plus milijun festivala. Ovaj film se prodaje, usuđujem se reći, kao malo koji film u Europi u ovom trenutku. Prodaje se toliko po zemljama da smo pokrili gotovo cijeli svijet.

Nela: Uz “Zvizdan” imate li još kakve planove za budućnost?

Dalibor: “Zvizdan” je prvi dio trilogije Sunca, “Zora” je idući film. Vidjet ćemo, za par godina bi trebao biti vani i opet konfrontacija ovih najviših i najnižih ljudskih poriva kao ljubav i mržnja u “Zvizdanu”, tako će i “Zora” biti konfrontacija.