Prema podacima Anketnog istraživanja o sigurnosti koje je proveo Hrvatski zavod za statistiku, svaka četvrta žena u životu je doživjela neki oblik nasilja od različitih počinitelja.
Istraživanje pokazuje kako psihološko nasilje dominira u iskustvima obaju spolova, dok su ispitanice u anketi prijavile više drugih oblika nasilja, posebice seksualnog. Tako je svaka 10. žena doživjela seksualno nasilje, dok je silovanje prijavilo 1,3 posto ispitanika i ispitanica.
Značajan podatak odnosi se na seksualno uznemiravanje na radnom mjestu koje je prijavilo više od polovice ispitanica u dobnoj skupini od 18 do 29 godina. Također, primijećen je trend opadanja prijavljenog nasilja u starijim dobnim skupinama, što može ukazivati na različite generacijske obrasce u percipiranju nasilja ili na druge čimbenike koji utječu na smanjenje prijava.
Strah i sram
Na trend smanjenja prijava nasilja u starijim dobnim skupinama osvrnula se i Marina Švagelj Jažić, koordinatorica Udruge HERA Križevci – za zaštitu i promicanje ljudskih prava koja upozorava da je stvarna situacija složenija nego što brojke sugeriraju.
– Trend smanjenja se očituje u neprepoznavanju nasilja, ali isto tako i nekih drugih specifičnosti, a to su strah, sram kao i ovisnost o članu obitelji. Kada je riječ o nasilju nad starijim osobama najčešće je zlostavljač član obitelji o kojem je ta osoba ovisna, posebno još ukoliko se radi o osobi s određenim poteškoćama i/ili invaliditetu. Veliki broj nasilja i zanemarivanja dolazi u trenutku kada su članovi obitelji ujedno i njegovatelji, a ne znaju se nositi s tim izazovom – objašnjava.
Švagelj Jažić također je istaknula da starije osobe često nemaju pristup informacijama o svojim pravima.
– Potrebno je povećati broj usluga podrške, poput prijevoza i pomoći u kući, ali i osigurati specijalizirane socijalne usluge prilagođene starijima. Ključno je da pristup prijavi nasilja bude empatičan i bez okrivljavanja žrtve, kako bi se osiguralo povjerenje i sigurnost – dodaje.
Kako potaknuti prijave?
Udruga HERA provodi brojne aktivnosti kako bi povećala svijest o nužnosti prijavljivanja seksualnog nasilja.
– Građane informiramo putem lokalnih radijskih postaja, društvenih mreža te radionica u srednjim školama gdje mlade educiramo o prevenciji nasilja u vezama i seksualnom nasilju. Također, podatke o našoj udruzi uključili smo u upute o pravima koje žrtve dobivaju pri prijavi kaznenog djela, što nam pomaže da nas žrtve lakše pronađu. U obrazovnim ustanovama posebno srednjim škola radimo predavanja i radionice u svrhu prevencije nasilja u mladenačkim vezama, seksualnog nasilja te ravnopravnosti spolova – objašnjava Švagelj Jažić.
Seksualno uznemiravanje – nevidljivi problem?
Unatoč poražavajućim statistikama, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i dalje prolazi nezapaženo.
– Najčešći oblici su seksističke primjedbe, neprimjereni komentari o tijelu pa i fizički dodiri poput trljanja ili štipanja. Mnoge žene se boje prijaviti takvo ponašanje jer misle da im se neće vjerovati ili da mogu izgubiti posao. Poslodavci su zakonski obvezni uspostaviti mehanizme zaštite dostojanstva radnika, no u praksi to često ne funkcionira, osobito u velikim tvrtkama – upozorava.
Jedna od najvećih prepreka u borbi protiv nasilja je nepovjerenje žrtava u institucije.
– Ako žrtve dožive nerazumijevanje, preispitivanje ili nepovjerenje prilikom prijave, postoji velika šansa da odustanu od sudskog postupka. Nažalost, naše društvo je i dalje duboko patrijarhalno te nasilje nerijetko doživljava kao privatnu stvar. Izostanak javne osude dodatno pogoršava situaciju. Ovo potonje se odnosi na kolektivne prepreke u društvu na što svaki pojedinac može utjecati zagovaranjem nulte tolerancije na nasilje – zaključuje Švagelj Jažić.
