“Umjetnost je važna. Probajmo zamisliti svijet bez umjetnosti i kulture, bez glazbe, plesa, filma, kazališta, poezije… taj bi svijet bio strašno mjesto”.
Govori nam tako naša sugovornica – likovna umjetnica i profesorica likovne umjetnosti u koprivničkoj Gimnaziji Fran Galović Iva Bolfek.
S Ivom smo se najprije našli u njenom ateljeu u kućici u kojoj se smjestile članice i članovi Udruge Atelieri Koprivnica. Atmosfera je radna, Iva se priprema za nadolazeće izložbe. Kako nam govori, priprema radove za izložbu koja će početkom veljače biti postavljena u Galeriji Koprivnica, a zatim slijedi ona u Muzeju Croata Insulanus u Prelog i objema se veseli.
Na naše pitanje je li rad u ateljeu svojevrsni bijeg od svakodnevice, odgovara nam da je umjetnost velik dio nje i da slikarstvo je često bijeg i rehabilitacija.
– No, ono je i igra, ovisno o okolnostima i raspoloženju. Nekad mi je samo zabavno kombinirati boje na platnu – ističe Iva kojoj su protagonistice njenih djela žene.
Napominje kako je to trenutno.
– Ne vjerujem da ću ih slikati cijeli život, ali su već duže vrijeme motiv koji prenosi moje osobne stavove, ideje, želje, emocije, interese… Velika inspiracija je glazba; garažni rock, rockabilly, punk, jazz, blues…, zatim vintage odjeća, oldtimer automobili, tetovaže i često volim koristiti floralne i animalističke simbole u kompozicijama – objašnjava Iva.
Zanimalo nas nje i kako izgleda proces nastanka slike, koliko vremena prođe od ideje do realizacije, je li on svaki put isti i javlja li se ponekad strah od bjeline platna.
– Sve ovisi o vremenu, dimenzijama, ideji, detaljima… Nekad započnem i završim sliku u jednome danu, a nekad platno radim dva, tri tjedna. Počinjem od vrlo jednostavne skice, a onda bojom gradim sliku i često se u potpunosti odmaknem od početne ideje. Nema straha od bjeline platna, to mi se još nije dogodilo. Zapravo mi se baš sviđa činjenica da na tom bijelom platnu mogu slikati što god hoću: žene, cvijeće, tigrove, gramofonske ploče, trešnje i slatkiše… tu je moja sloboda – ističe.
Nakon što nas je provela kroz svoj atelje, uputili smo se u Gimnaziju Fran Galović gdje Iva mladim ljudima predaje likovnu umjetnost, a za svoj rad primila je i nagradu za nastavnicu godine.
– Moram priznati da nisam očekivala ovu nagradu. Bilo je to jedno divno iznenađenje, ogromno priznanje, pogotovo jer sam ga dobila zahvaljujući glasovima mojih dragih učenika te zasigurno sjajna motivacija i poticaj za daljnji rad – napominje Iva.
Likovna umjetnost često se u školama promatra kao jedan od “lakših” predmeta i stavlja se, mogli bismo reći, na marginu.
– Ne slažem se s takvim razmišljanjima. Umjetnost je jako važna za kognitivni i emocionalni razvoj učenika. Potiče kreativnost, inovativnost, kritičko mišljenje, emocionalnu inteligenciju, samopouzdanje. Iako postoji uvriježeno mišljenje da na likovnom samo malo “crtkamo i farbamo”, likovno stvaralaštvo puno je više od toga. Svi smo upoznajući likovnost upoznavali svijet oko sebe, od najranije faze šaranja. Mašta i kreativnost nisu dodatni bonusi za društvo, oni su sastavni dio ljudskog duha, ključni dio onoga što nas čini ljudima. Probajmo zamisliti svijet bez umjetnosti i kulture, bez glazbe, plesa, filma, kazališta, poezije… taj bi svijet bio strašno mjesto – naglašava Iva koja nastavi pristupa na malo drugačiji način.
Jako je angažirana oko svojih učenika, osmišljava razne radionice, projekte i suradnje.
– Likovna umjetnost u gimnaziji dosta je dinamična. Moj je pristup malo drukčiji jer dajem učenicima slobodu izbora i izražavanja pa zadanom zadatku mogu pristupiti ovisno o svojim interesima, sposobnostima i vještinama.
Gledamo dokumentarce, snimamo filmove, fotografiramo, crtamo, slikamo, modeliramo, radimo replike, rekompozicije, plakate, instalacije, makete, imamo debate, radionice, diskutiramo, kreiramo konstruktivne kritike, odlazimo na izložbe… Nastava se uglavnom bazira na istraživanjima. Volim reći svojim učenicima kako zahvaljujući umjetnosti imamo sjajnu priliku ući u tuđe cipele i vidjeti svijet kako ga drugi vide ili žele vidjeti i u tom procesu otkrivamo puno o vlastitim životima – pojašnjava naša sugovornica.
Nastavlja i da je važno imati ovaj predmet u osnovnim i srednjim školama jer je umjetnost važna.
– Važno je jer učenici istražuju prirodu stvaralačkog procesa kao egzistencijalnu ljudsku potrebu koja se izražava na različite načine od prapovijesti do danas. Umjetničko djelo je stav, sloboda izražavanja, oblik komunikacije, odraz društva i vremena u kojem nastaje. Mnogi su umjetnici inspirirani stvarnošću, bave se ključnim temama poput građanskih i ljudskih prava, ekonomije, politike, okoliša… i koriste različite medije izražavanja, od tradicionalnih kao što su slikarstvo i skulptura, do videa, performansa i instalacije. Umjetnost nam postavlja pitanja i potiče nas na razmišljanje, a ako je tretiramo kao “nešto što nam doma paše uz zavjese i kauč”, onda smo promašili bit. Svrha je ovog predmeta u obrazovanju, oblikovati osobni i društveni identitet – smatra Iva.
Napominje da radi posao koji zbilja voli te da se trudi prenijeti tu emociju i učenicima.
– Nekad više, nekad manje uspješno. Nema recepta. Klinci su i dalje klinci, samo su produkt svog vremena. Generacije se mijenjaju, ali i ja se moram mijenjati, tražiti novi pristup, nove metode, nova rješenja – zaključuje Iva.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
