Iako Hrvatska ne slovi kao meka za filmsku glazbu i filmske skladatelje, upravo se naša Koprivnica može pohvaliti višestruko nagrađivanim skladateljem filmske glazbe i glazbe za dokumentarne filmove, glazbenikom i glazbenim producentom Daliborom Grubačevićem.
Iz njegove stvarateljske radionice konstantno izlazi nešto novo pa je tako primjerice održana praizvedba koncerta za tubu i orkestar sa Zagrebačkom filharmonijom u Dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, a nedavno je objavljen i video tog koncerta koji se može pogledati na YouTubeu, a uskoro i na HRT-u.
– Tuba je jedan od najvećih limenih instrumenata u orkestrima, a zapravo dosta surađujem s instrumentalistima limenih profila. Zvao me Krunoslav Babić, solist u Filharmoniji, sa željom da za njega napišem nešto i na kraju je ispalo 20 minuta glazbe. Njegova želja je bila da to bude nešto filmatično i pitko. Najviše vremena sam imao kad je počela pandemija koronavirusa i nastala su na kraju četiri stavka. I on i ja smo prilično zadovoljni, orkestar je to jako dobro primio – rekao je Grubačević i dodao da je izvedeno u veljači, a snimljen je i video.
Dodao je kako je završio jedan igrani film odnosno dramu imena “Hotel Pula” redatelja Andreja Korovljeva koja će svoju premijeru imati na ovogodišnjem Pulskom festivalu.
– Isto tako, krajem godine počinje snimanje jedne veće produkcije o kojoj ne bih smio puno pričati. Istaknut ću samo da je riječ o stranim glumcima i da je vezano za američko područje. Što se tiče nekih nosača zvuka, bit će vjerojatno jedna ploča, ali ne filmske glazbe – otkrio nam je Grubačević.
Na pitanje kako mu je pošlo za rukom biti uspješan u sferi filmske glazbe koja i nije toliko razvijena kod nas, odgovara kako su se neke stvari poklopile.
– Dugo sam u tome, a počeo sam pisati za dokumentarne filmove na HRT-u. Kad ste dugo na toj nekakvoj sceni, onda ljudi počinju shvaćati da ste tu, da radite određenim stilom i počinju vas zvati, naravno ako ustrajete u tome što radite. S obzirom na to da je Hrvatska jako mala zemlja i malo je produkcije, to je teško, ali nema ni nas koji se zapravo ozbiljno bavimo filmskom glazbom baš puno. Možda osam ljudi maksimalno. Nije kod nas slučaj da je to industrija kao recimo u Europi, a da ne kažem u Americi. Ali, nekakvom ustrajnošću i stvaranjem svega po malo, može se uspjeti – objašnjava Grubačević.
Za sebe kaže da je vizualni tip pa mu je najzgodnije stvarati kad dobije video ili film.
– Tada sve jednostavno izađe nekako samo od sebe. Mi glazbenici crpimo inspiraciju iz svog okruženja. Što se tiče filmske glazbe ona je malo drugačija, to je naručeno djelo pa ona mora biti drugačija, mora biti podređena filmu i tu onda ipak prevlada nekakav zanat i iskustvo. Tada se može sjesti i “na silu” napraviti glazba. Možda pritom ne uspijete iz prve napraviti neku dobru temu, ali od druge ili treće vam uspije – zaključuje Grubačević.
