Postoji li u vašem životu konstanta ili nešto što dugi niz godina radite s jednakim entuzijazmom, nešto čemu ste prepustili najveći dio vlastite ljudskosti?
Humanost, plemenitost, ustrajnost i ljudskost tek su neke od riječi kojima bismo mogli opisati ono što je tijekom 50 godina postigao Stjepan Lončar, veliki humanitarac koji je čak 205 puta pružio ruku spasa, odnosno darovao krv.
Svojevrsna kruna njegove dobrotvorne “karijere” dogodila se pak prije nekoliko dana na svečanoj sjednici Županijske skupštine Koprivničko-križevačke županije kada je Lončaru dodijeljena Nagrada za životno djelo, i to za na najviše zasluge u promicanju humanitarnog i volonterskog rada u Crvenom križu, popularizaciji dobrobiti darivanja krvi na području županije te osobnog doprinosa u dobrovoljnom darivanju krvi, kao i aktivnog sudjelovanja u zaštiti i spašavanju stanovništva kroz konkretne pomoći i edukacije.
Kako nam je to rekao i sam Lončar, do 205. darivanja tekućine koja život znači nije došao zbog trčanja za rekordima i brojkama, već zbog želje za pomaganjem onima kojima je to potrebno.
– To je jednostavno humana nota koja živi u svakom od nas, kod nekog je ona izraženija, a kod nekog manje. Ajde da se pohvalim, kod mene je to na maksimumu. Sama činjenica da darivanjem krvi pomažete nekom i spašavate nečiji život jako puno znači. Znamo da je krv nezamjenjiva i da je donator isključivo čovjek; time sam ponosan i dok god ću moći ću darivati krv – poručio je i otkrio da će krv moći darivati još dvije godine i to dvaput godišnje, a nova prilika pružit će mu se već idući tjedan.
Prvog darivanja krvi Lončar se pritom sjeća vrlo dobro.
– To svakom ostane u sjećanju, bilo je to 1973. godine u ondašnjoj Gimnaziji Ivo Marinković kada su nam na školski sat došli djelatnici bolnice i nekolicina nas je iz znatiželje obavila taj čin i evo, ostao sam uporan sve do danas. Odazivao sam se na svaku akciju gdje god ona bila – rekao nam je.
“Preplave vas osjećaji zadovoljstva i sreće”
Prvi put krv je tako darovao iz čiste znatiželje, a nastavio je jer je shvatio kako time radi dobro djelo.
– Preplave vas osjećaji zadovoljstva i sreće, kod mene se to nastavilo tako iz dana u dan do 100. darivanja, pa onda i do 150., pa i 175. te 200. Evo me u konačnici na 205 darivanja. To vam je satisfakcija i jednako vas prati kroz cijeli život – naglasio je Lončar.
Poticaj Lončaru svakako je i činjenica da je Koprivničko-križevačka županija i inače poznata po velikom broju darivanja krvi – 11 godina zaredom je bila prva u Hrvatskoj po broju prikupljenih doza na 100 stanovnika.
– Tu je i Gradsko društvo Crvenog križa Koprivnica koje je po darivanju također u vrhu na trećem mjestu iza Krapine i Topuskog, no oni imaju manji broj stanovnika pa je omjer drugačiji. I ostala gradska društva su također tu negdje. Solidarnosti ne fali, odaziv na svaku akciju je jako velik, a to se može vidjeti i po broju prikupljenih doza. U konstanti smo, ispunjavaju se planovi društava po broju prikupljenih doza i na to smo svi ponosni – kazao je Lončar.
Na pitanje zašto je darivanje krvi u Podravini i Prigorju izraženo u tolikoj mjeri, Lončar nam je odgovorio kako prevelike specifičnosti nema, riječ je jednostavno o tradiciji.
– Kad su 50-ih godina počela organizirana darivanja krvi masa ljudi se odazvala i to je ostala konstanta, ništa se nije promijenilo do današnjeg dana te dolaze sve mlađe i mlađe osobe. Trenutno nema, a vjerujem da ni u budućnosti neće biti problema glede darivanja krvi i odaziva – napomenuo je.
Ljudi pak često ne daruju krv zbog straha ili potencijalne nelagode, no Lončar nas je uvjerio kako je riječ o kratkom postupku koji puno znači, a rizik praktički ne postoji.
– Treba savladati taj strah. Čin darivanja krvi traje 10-ak minuta, tu su tehničari i liječnici ako se nekome dogodi trenutak slabosti i pomažu istog časa. Rizika praktički nema nikakvog. Apeliram na sve naše sugrađane, pogotovo na mlađe, da se odazovu akcijama jer će poslije prve doze osjetiti zadovoljstvo i ponos da su napravili pravi čin koji pomaže potrebitom – potvrdio je.
Humanost pokazuje na razne načine
Osim što je darovao krv u rekordnom broju, Lončar je aktivan i u županijskom te gradskom interventnom timu Crvenog križa, a u županijskom društvu i volontira.
– Bili smo među prvima koji su otišli na potresom pogođena područja na Baniju, tamo smo bili već na Staru godinu, a u smjenama smo ostali do polovice travnja. Bili smo aktivni i u doba koronakrize kad su počela masovna cijepljenja, odradili smo velik posao na nivou županije. Angažirani smo i sada tijekom rata u Ukrajini jer izbjeglo stanovništvo dolazi na željeznički kolodvor u Koprivnici. Kad tim ljudima darujete bocu vode ili sendvič, u njihovim očima vidite zahvalnost. Oni su izgubljeni u svijetu i nikog ne poznaju, a onda im vi priđete u crvenoj uniformi sa znakom Crvenog križa, ponudite im pomoć i upravo to su minimalne stvari koje im možete pružiti, a puno im znače – ispričao nam je Lončar.
Za kraj našeg razgovora je poručio kako su volonteri uvijek potrebni i nikad ih ne može biti dovoljno.
– Iako su Koprivnica i Koprivničko-križevačka županija poznate po volonterstvu pozivam sve one koji imaju dobru volju da žrtvuju svoje slobodne vrijeme, da se odazovu na akcije i pomognu potrebitima – zaključio je Lončar.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
