Utorak, 23. travnja 2024.

SVJETSKI DAN SPAVANJA Katarina Pisk: Broj pacijenata s nesanicom se gotovo udvostručio, a sve je više i dijagnoza apneja

Spavanje je, uz tjelesnu aktivnost i zdravu prehranu, temelj našeg fizičkog, mentalnog i društvenog blagostanja.

Međutim, kako ističu u Svjetskom društvu za spavanje, ono se još uvijek ne smatra ključnim ponašanjem za dobro zdravlje.

Da bi se podigla svijest o važnosti kvalitetnog spavanja, svake godine obilježava se Svjetski dan spavanja. Ove godine je to 17. ožujka uz temu “San je neophodan za zdravlje”.

– Svjetska zdravstvena organizacija je pomanjkanje spavanja označila kao globalnu zdravstvenu epidemiju što je dovoljan pokazatelj koliko je spavanje važno za normalno svakodnevno funkcioniranje. Mi kao društvo spavanje zadnjih 30-ak godina ne doživljavamo kako bismo trebali i premalo spavamo – ističe Katarina Pisk, potpredsjednica Udruge Apneja i magistra sestrinstva u Centru za poremećaje spavanja u Klinici za psihijatriju Vrapče u Zagrebu.

Dodaje i kako kvantiteta spavanja ne predstavlja nužno i kvalitetu spavanja.

– Kvalitetno spavanje znači da se moraju proći sve faze spavanja, posebno one duboke u kojima se mozak odmara i obnavlja. Uz pretpostavku kvalitetnog sna odraslim osobama je dosta sedam do osam sati sna, djeci nešto više, a sa starijom dobi potreba za snom se smanjuje – naglašava Pisk te ističe kako se uz redovito spavanje čak preporuča kratko odspavati svako poslijepodne.

To je, nastavlja, takozvano nap spavanje koje je osvježavajuće, ali do maksimalnih pola sata, u protivnom ima suprotan učinak pa se javlja onaj osjećaj pregaženosti i dezorijentacije.

– Ubrzan i stresan način života dovode do sve češćih pojava poremećaja u spavanju koji mogu dovesti do kroničnih oblika koji narušavaju kvalitetu života. Broj pacijenata s nesanicom se gotovo udvostručio, a sve je više i dijagnoza apneja. Doduše, pripisujem to djelomično i povećanju osviještenosti o problemu i posljedicama – istaknula je Pisk.

Nesanica se, tvrdi, često zamijeni s povremenim poteškoćama sa spavanjem, ali da bi se donijela dijagnoza, potrebno je da se simptomi javljaju najmanje tri puta tjedno i najmanje tri mjeseca.

– Kod nesanice svjetski liječnici pribjegavaju novom pristupu, odnosno kognitivno-bihevioralnoj terapiji gdje kroz razgovor uče osobu kako prevladati nesanicu. Terapija je dugotrajan proces u kojem je najvažnije održavati higijenu spavanja, a lijekovima se pribjegava tek ako ništa drugo ne pomaže, no isključivo pod kontrolom liječnika – pojašnjava Pisk.

Za razliku od nesanice kod koje pacijent lakše uoči simptome, dodaje kako se kod apneje simptomi teže uočavaju osobito ako osoba živi sama i nema povratnu informaciju od partnera ili nekoga u blizini tko ga može upozoriti na to da prilikom spavanja ima problem.

– Apneja se klasificira kao prestanak disanja u spavanju koji traje duže od 10 sekundi. S obzirom na to da postoje dnevni simptomi poput umora, jutarnjih glavobolja, osjećaja neispavanosti čak i nakon dugotrajnog spavanja, upravo se zbog izostanka povratne informacije noćnih simptoma često ne poveže s poremećajem u spavanju pa se takvi pacijenti javljaju nešto kasnije – govori Pisk te dodaje kako se hrkanje povezuje s apnejom, ali važno je znati da svako hrkanje nije nužno apneja.

Objašnjava kako postoje dvije vrste apneje.

– Uz centralnu apneju koja je rjeđa i kojoj se ne zna uzrok, najrasprostranjenija je opstrukcijska apneja uzrokovana opstrukcijom gornjih dišnih putova gdje veliku ulogu igra otorinolaringolog. Ta se apneja relativno lako rješava aparatom CPAP ili nekim drugim metodama poput smanjivanja tjelesne težine, oralnim aparatima i slično. CPAP aparat pomaže u normalnom disanju, no ne reagira svaka osoba jednako dobro na njega. Naime, u našoj klinici prilikom dijagnoze osoba nam dođe nekoliko dana na hospitalizaciju na kojoj se uz pomoć stručnog osoblja navikava na aparat – istaknula je Pisk i dodala kako, nažalost, nema svaka osoba s dijagnozom apneje pravo na besplatan CPAP aparat putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, već tu postoje kriteriji kojima je najčešće određeno da pacijent mora imati apneju težeg stupnja odnosno blažeg, ali zajedno s nekim drugim komorbiditetom.

Kako bi pomogli pacijentima iz cijele Hrvatske vezano uz edukacije, dijagnostiku, terapiju i liječenje, pa čak i birokratska pitanja, u Zagrebu djeluje Udruga Apneja čiji su osnivači pacijenti koji imaju poremećaj disanja u spavanju.

Kako je istaknuo predsjednik udruge Neven Ribarić, udruga je osnovana radi ostvarivanja zajedničkih potreba i interesa, a kroz preventivno djelovanje i zaštitu zdravlja te stvaranje uvjeta za što kvalitetniji život oboljelih.

Tekst: Martina Sabađija Buđak

zatvori