Petak, 27. siječnja 2023.

FOTO Ram je iz Nepala preselio u Koprivnicu: Ljudi ovdje imaju veliko srce, hrana je odlična, a priroda predivna

Da život piše nevjerojatne priče dokaz je 33-godišnji Ram Bachan Chaudhary koji je prevalio put od otprilike 7.000 kilometara doselivši iz Nepala u Koprivnicu.

Ovaj dobrodušan Nepalac u Koprivnicu je doselio početkom lipnja prošle godine i to iz Janakpur Dham Suba, grada od otprilike 200.000 tisuća stanovnika smještenog u distriktu Dhanusha čija je i prijestolnica. Janakpur se pak nalazi na 225 kilometara od glavnog grada Kathmandua, odnosno na otprilike 18 kilometara od granice s Indijom te je jedno od religijskih i kulturoloških središta Nepala.

Ram je po zanimanju elektroinženjer i u Koprivnicu je stigao kako bi radio u Podravki, to je ujedno i jedan od primarnih razloga njegovog dolaska zbog, kako nam je to i sam rekao, želje za osobnim i profesionalnim razvitkom, a privukla ga je i predivna hrvatska priroda koju je također želio istražiti.

– Odlično mi je u Koprivnici, vidim puno poveznica između Nepala i Hrvatske, no zemlja je drugačija od ostalih u koje sam putovao i koje sam posjetio. Kod Hrvatske, ali i Koprivnice najviše mi se sviđaju čistoća, pravila, zakoni i to što ljudi svugdje uvijek dolaze na vrijeme. Teško mi je bilo napustiti obitelj i prijatelje u Nepalu, no osjećao sam se i uzbuđeno zbog dolaska – naglasio je Ram.

Snimio Tomislav Matijašić.

Na pitanje zašto se uopće odlučio na tako dalek put, odnosno što bi poručio ostalim svjetskim putnicima koji sele tisućama kilometara daleko od rodnog doma, Ram je kazao da je isprva najvažnije odlučiti želiš li seliti ili ne, a onda početi istraživati.

– Moraš istražiti sve o mjestu u koje dolaziš, moraš učiti o kulturi, jeziku, hrani, tradiciji, klimi, pravilima i zakonima. Moraš sve to usporediti s onime na što si ti spreman prije nego što odeš. Uz to moraš poštivati druge – kazao je Ram.

Po pitanju interakcija s Koprivničankama i Koprivničancima, Ram je istaknuo kako je dosad imao samo ugodna iskustva.

– Sugrađani su iznenađeni i sretni, čak i uzbuđeni kad nas sretnu. Ljubazni su i dragi prema nama i pomažu nam – istaknuo je Ram koji u Koprivnici živi s nekoliko sunarodnjaka.

Problem mu je isprva predstavljao jezik, no brzo se snašao i završio edukaciju zbog čega danas vrlo dobro “barata” hrvatskim riječima.

– Učim hrvatski i osjećam da napredujem, poznavanje jezika mi pomaže gdjegod da dođem. Hrvatski mi je u početku bio težak, no sada mi postaje zanimljiv – rekao je.

Doživio je mali kulturološki šok, no brzo se priviknuo i prihvatio novu okolinu

Kada je pak riječ o najvećim kulturološkim šokovima, odnosno razlikama života u Hrvatskoj u odnosu na Nepal, Ram nam je otkrio kako je bio pomalo iznenađen kada se počeo upoznavati s hrvatskom kuhinjom, ali i s drugim temama poput zastupljenosti pojedinih religija ili identiteta stanovništva koji se u Hrvatskoj uvelike razlikuju u odnosu na Nepal.

– Hinduizam je naša najveća religija u Nepalu, u njega vjeruje oko 81 posto stanovništva, a slijede ga budizam, islam, kršćanstvo i druge religije. Kada je riječ o etničkim grupama, u Nepalu ima najviše Bahuna, Chhetrija, Madhesha, Newara… Chhetri su najveća kasta i na njih “otpada” oko 16 posto ukupnog broja stanovništva – objasnio je Ram.

Upoznao nas je i s popularnim nepalskim jelima poput momosa, dal bhata, samose, yomarija i gundruka. Nepalsku kuhinju pritom smatra mješavinom raznih okusa, mirisa i začina.

– Momos čine male “okruglice” od bijelog brašna punjene povrćem ili mljevenom janjetinom ili piletinom. Dal bhat je riža servirana uz juhu od leće i curry ili piletinu. Samosa je ljuto jelo koje se sastoji od krumpira i začina punjenih u “trokutiće” od brašna. Yomari je pak slatko jelo koje se pravi od rižinog tijesta i punjeno je slatkom pastom od kokosa, sezama i melase. Yomari je inače hrana koja se priprema za vrijeme festivala naziva Yomari Punhi, a koji se slavi svake godine u zimi kako bismo božanstvima zahvalili za dobru žetvu. Gundruk je prilog koji se slaže uz dhido, ujedno je i naša nacionalna hrana, a zapravo se sastoji od fermentiranog ili ukiseljenog lisnatog povrća. Dobiva se tako da se gorušica, rotkvica i cvjetača stave u posudu koja se zatim ostavi da se kiseli dok povrće ne pusti sokove, odnosno dok ne završi fermentaciju – napomenuo je Ram.

Otkrio je i da su Nepalci ljubitelji čaja i kave s obzirom na to da proizvode velike količine zbog čega danas u Koprivnici s prijateljima voli uživati u ispijanju ovih napitaka. Sviđa mu se i hrvatska hrana.

– U njoj nema puno začina, ali to mi nije čudno. Drugačija je od nepalske i ono što je najvažnije – zdrava je – istaknuo je.

Snimio Tomislav Matijašić.

Ukazao je na još neke druge zanimljive sličnosti između Hrvatske i Nepala.

– Nepalski i hrvatski narod su slični jer su vrlo gostoljubivi, dragi i dobra srca. Slično je i zelenilo i klima te prirodne ljepote poput vodopada, jezera, rijeka i ostatka prirode – napomenuo je i dodao da se zbog klime i vremenskih (ne)prilika u Hrvatskoj osjećao kao da je u Nepalu.

Posebno je uživao na Renesansnom festivalu, čak je i zaplesao na jednoj podravskoj fešti

Nakon poslovnih obaveza Ram s prijateljima voli obilaziti okolna mjesta i parkove ili jednostavno promatrati okolinu.

– Sve je ravno, no naviknuo sam na to jer u Nepalu imamo različite geografske regije ravnica i planina. Ono što mi se posebno sviđa u Hrvatskoj je promet, kao i pravila u prometu, to je puno bolje nego u Nepalu. Ljudi ovdje paze na ostale sudionike u prometu, u Nepalu toga baš i nema. Pazi se na razmak i brzinu, baš se zbog toga u Nepalu često događaju nesreće – naglasio je.

Posebno mu se pak dojmio prošlogodišnji Renesansni festival koji se održavao na koprivničkim bedemima.

– Bilo je jako puno ljudi, puno njih nam je prišlo i pozvalo nas u njihovo društvo, bilo je i puno različite hrane pripremljene na vatri – u Nepalu volimo jesti takvu hranu, posebice kuhano povrće. Vidio sam i mnogo srednjovjekovnih igara, puno je ljudi jahalo konje – dodao je Ram.

Snimio Tomislav Matijašić.

Posjetio je i jednu tradicionalnu podravsku zabavu koja mu je također bila sjajna zbog tradicionalne glazbe.

– Čak sam malo i zaplesao – kroz šalu nam je otkrio.

Za kraj našeg druženja Ram je ponovio da otkad je došao u Koprivnicu nije imao nikakva negativna iskustva i dodao da se nada kako će tako i ostati.

– Mislim da samo može biti bolje – zaključio je ovaj simpatični Koprivničanac.