Da život piše uistinu nevjerojatne i zanimljive priče, dokaz je 33-godišnji Ram Bachan Chaudhary koji je prevalio put od otprilike 7.000 kilometara doselivši iz dalekog Nepala u Koprivnicu.
Ovaj dobrodušan Nepalac u Koprivnicu je doselio početkom lipnja prošle godine i to iz Janakpur Dham Suba, grada od otprilike 200.000 stanovnika smještenog u distriktu Dhanusha čija je i prijestolnica. Janakpur se pak nalazi na 225 kilometara od glavnog grada Kathmandua, odnosno na otprilike 18 kilometara od granice s Indijom te je jedno od religijskih i kulturoloških središta Nepala.
Ram je inače po zanimanju elektroinženjer i u Koprivnicu je stigao kako bi radio u kompaniji Podravka, a to je ujedno i jedan od primarnih razloga njegovog dolaska zbog, kako nam je to i sam rekao, želje za osobnim, ali i profesionalnim razvitkom, a privukle su ga i predivna hrvatska priroda te zanimljiva kulturna baština koju je također želio istražiti.
– Odlično mi je u Koprivnici, vidim puno poveznica između Nepala i Hrvatske, no zemlja je drugačija od ostalih u koje sam putovao i koje sam posjetio. Kod Hrvatske, ali i Koprivnice najviše mi se sviđaju čistoća, pravila, zakoni i to što ljudi svugdje uvijek dolaze na vrijeme. Teško mi je bilo napustiti obitelj i prijatelje u Nepalu, no osjećao sam se i uzbuđeno zbog dolaska – naglasio je Ram.
Na pitanje zašto se uopće odlučio na tako dalek put, odnosno što bi poručio ostalim svjetskim putnicima koji sele tisućama kilometara daleko od rodnog doma, u potpuno nepoznatu zemlju, Ram je kazao da je isprva najvažnije odlučiti želiš li seliti ili ne, a tek onda početi istraživati.
– Moraš istražiti sve o mjestu u koje dolaziš, moraš učiti o kulturi, jeziku, hrani, tradiciji, klimi, pravilima i zakonima. Moraš sve to usporediti s onime na što si ti spreman prije nego što odeš. Uz to moraš poštivati druge – kazao je Ram.
Po pitanju interakcija s Koprivničankama i Koprivničancima, Ram je istaknuo kako je dosad imao samo ugodna iskustva.
– Sugrađani su iznenađeni i sretni, čak i uzbuđeni kad nas sretnu. Ljubazni su i dragi prema nama i pomažu nam – istaknuo je Ram koji u Koprivnici živi s nekoliko svojih sunarodnjaka.
Problem mu je isprva predstavljao jezik, no brzo se snašao i završio edukaciju zbog čega danas vrlo dobro “barata” hrvatskim riječima.
– Učim hrvatski i osjećam da napredujem, poznavanje jezika mi pomaže gdjegod da dođem. Hrvatski jezik mi je u početku bio težak, no sada mi postaje zanimljiv – rekao je.
Doživio je mali kulturološki šok, no brzo se priviknuo i prihvatio novu okolinu
Kada je pak riječ o najvećim kulturološkim šokovima, odnosno razlikama života u Hrvatskoj u odnosu na njegov Nepal, Ram nam je otkrio kako je bio pomalo iznenađen kada se počeo upoznavati s hrvatskom kuhinjom, ali i s drugim temama poput zastupljenosti pojedinih religija ili identiteta stanovništva koji se u Hrvatskoj uvelike razlikuju u odnosu na Nepal.
– Hinduizam je naša najveća religija u Nepalu, u njega vjeruje oko 81 posto stanovništva, a slijede ga budizam, islam, kršćanstvo i druge religije. Kada je riječ o etničkim grupama, u Nepalu ima najviše Bahuna, Chhetrija, Madhesha, Newara… Chhetri su najveća kasta i na njih “otpada” oko 16 posto ukupnog broja stanovništva – objasnio je Ram.
Upoznao nas je i s popularnim nepalskim jelima poput momosa, dal bhata, samose, yomarija i gundruka. Nepalsku kuhinju pritom smatra mješavinom raznih okusa, mirisa i začina.
– Momos čine male “okruglice” od bijelog brašna punjene povrćem ili mljevenom janjetinom ili piletinom. Dal bhat je riža servirana uz juhu od leće i curry ili piletinu. Samosa je ljuto jelo koje se sastoji od krumpira i začina punjenih u “trokutiće” od brašna. Yomari je pak slatko jelo koje se pravi od rižinog tijesta i punjeno je slatkom pastom od kokosa, sezama i melase. Yomari je inače hrana koja se priprema za vrijeme festivala naziva Yomari Punhi, a koji se slavi svake godine u zimi kako bismo božanstvima zahvalili za dobru žetvu. Gundruk je prilog koji se slaže uz dhido, ujedno je i naša nacionalna hrana, a zapravo se sastoji od fermentiranog ili ukiseljenog lisnatog povrća. Dobiva se tako da se gorušica, rotkvica i cvjetača stave u posudu koja se zatim ostavi da se kiseli dok povrće ne pusti sokove, odnosno dok ne završi fermentaciju – objasnio nam je Ram.
Otkrio je i da su Nepalci ljubitelji čaja i kave s obzirom na to da proizvode velike količine zbog čega danas u Koprivnici s prijateljima voli uživati u ispijanju ovih napitaka. Sviđa mu se i hrvatska hrana.
– U njoj nema puno začina, ali to mi nije čudno. Drugačija je od nepalske i ono što je najvažnije – zdrava je – istaknuo je.
Ukazao je na još neke druge zanimljive sličnosti između Hrvatske i Nepala.
– Nepalski i hrvatski narod su slični jer su vrlo gostoljubivi, dragi i dobra srca. Slično je i zelenilo i klima te prirodne ljepote poput vodopada, jezera, rijeka i ostatka prirode – napomenuo je i dodao da se zbog klime i vremenskih (ne)prilika u Hrvatskoj osjećao kao da je u Nepalu.
Posebno je uživao na Renesansnom festivalu, čak je i zaplesao na jednoj podravskoj fešti
Nakon poslovnih obaveza Ram s prijateljima voli obilaziti okolna mjesta i parkove ili jednostavno promatrati okolinu.
– Sve je ravno, no naviknuo sam na to jer u Nepalu imamo različite geografske regije ravnica i planina. Ono što mi se posebno sviđa u Hrvatskoj je promet, kao i pravila u prometu, to je puno bolje nego u Nepalu. Ljudi ovdje paze na ostale sudionike u prometu, a u Nepalu toga baš i nema. Ovdje se pazi na razmak i brzinu, a baš se zbog toga u Nepalu često događaju prometne nesreće – naglasio je Ram.
Posebno mu se pak dojmio prošlogodišnji Renesansni festival koji se održavao na koprivničkim gradskim bedemima.
– Bilo je jako puno ljudi, puno njih nam je prišlo i pozvalo nas u njihovo društvo, bilo je i puno različite hrane pripremljene na vatri. Mi u Nepalu volimo jesti takvu hranu, posebice kuhano povrće. Vidio sam i mnogo srednjovjekovnih igara, puno je ljudi jahalo konje – dodao je Ram.
Posjetio je i jednu tradicionalnu podravsku zabavu koja mu je također bila sjajna zbog tradicionalne glazbe.
– Čak sam malo i zaplesao – kroz šalu nam je otkrio.
Za kraj našeg druženja Ram je ponovio da otkad je došao u Koprivnicu nije imao nikakva negativna iskustva i dodao da se nada kako će tako i ostati.
– Mislim da samo može biti bolje – zaključio je ovaj simpatični Koprivničanac.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
