Nešto usamljeno, nešto golo, prut očišćen od lišća, zima, samo su neke od riječi koje padnu na pamet kad se spomene riječ šiba.
No, upravo sestre Ivana Vranar i Petra Jakupec razbijaju sve ove pretpostavke o jednostavnosti i usamljenosti šibe s koje je u ranu zimu otpalo lišće i to upravo svojim adventskim vjenčićima i onima za vrata koji proizlaze iz njihove kreativne radionice koja nosi baš ime Šiba.
Svakog dana nakon 16 sati kad završe sa svojim primarnim poslovima, zatvaraju se u svoju malu radionu u podrumu Petrine kuće i ponekad rade do kasnih noćnih sati i tako već mjesec dana. A sve je počelo prije otprilike dvije godine kad je Ivana uzela stvar u svoje ruke, a za sve je, kako kaže, kriv mamin vjenčić.
– Bio je strašno ružan, a svi koji su se nudili za prodaju po trgovinama i trgovačkim centrima nisu bili baš nešto. Odlučile smo da ćemo same probati nešto napraviti. Nabrale smo neko granje na vrtu, probale smo, nije to baš bajno izgledalo, s vremenom smo to razvijale, dok nismo došle do ovoga što imamo danas – objašnjava Ivana.
Ono što danas imaju su jednostavni, a opet profinjeni i elegantni prirodni vjenčići koji prkose poplavi kiča i plastike koja se nudi u trgovinama u ovo predblagdansko vrijeme.
– Jedan vjenčić, odnosno kostur od šiba plete se oko dva i pol sata. Materijale same nabavljamo, snalazimo se na razne načine pa sam tako primjerice češere donijela s Korčule. Svi vjenčići unutra imaju posudu i spužvu i mogu se zalijevati tako da zelenilo ostane friško, gore stavljamo prirodne materijale kako nam dođe, svaki je drugačiji. Nekad negdje vidiš neku ideju pa zapamtiš, ali u pravilu ne opterećujemo se drugim idejama, već isprobavamo. Poanta je da su svi od prirodnih materijala kao što su borovi, čempresi, češeri. Svijeće isto nabavljamo iz radione jednog stričeka koji ih sam izrađuje – objašnjava Ivana.
Petra dodaje da je svaki personaliziran, odnosno prema boji svijeća dobiva svoje ime i opis, a što se tiče šiba, najčešće koriste topolu i vrbu.
– Dosta je rada tu uloženo. Šibe treba nabrati, očistiti od lišća, ako su stare moramo ih namočiti i onda ide pletenje – napominje Petra.
Stalno nešto izrađuju, a Ivana, za koju Petra kaže da je kreativna direktorica, oduvijek je nešto stvarala, slikala, izrađivala lutkice i kuglice.
– Puno je tu ideja. Tako se i ovo s vjenčićima dugo kuhalo. Sad je dozrelo i jednostavno je moralo izaći. Plan je raditi ne sezonski nego cijele godine, a glavna poveznica nam bude prirodno – ističe Ivana.
Obje naglašavaju da im je obitelj velika podrška te da bez njih ovo ne bi mogle ostvarivati. Iako je puno posla, ovaj hobi ih ispunjava.
– Da je teško ne bismo to radile, a sad više vremena provodimo skupa nego dok smo zajedno živjele u roditeljskoj kući. Radimo, razgovaramo, nasmijemo se. Ovo je definitivno proces opuštanja, pogotovo onaj najljepši dio – ukrašavanje. Lijepo je dok ni iz čega napraviš nešto. Reakcije su jako dobre. Zadovoljne smo i sretne što se ljudima sviđaju – zaključuju ove dvije kreativne sestre.
