Svjetski je dan učitelja.
Proglasio ga je UNESCO 1994. godine u spomen na isti datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja, a ovaj dan prigoda je da se pokaže da je rad učitelja i nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva i da se kao takav i cijeni.
Branko Pleadin među najuspješnijim je odgojno-obrazovnim radnicima u ovoj godini, a u Strukovnoj školi Đurđevac radi već 15 godina, to je ujedno i njegovo prvo radno mjesto, a predaje predmete iz područja elektrotehnike i računalstva, dok je cjeloviti popis predmeta dulji jer je, govori nam, od početka zaposlenja u školi pa do danas predavao gotovo 30-ak različitih nastavnih predmeta. U obrazovanju se pak našao sasvim slučajno.
– Neposredno nakon završetka fakulteta ukazala mi se prilika za posao u mojem rodnom Đurđevcu. U vrlo kratkom vremenu sam se našao u ulozi nastavnika, iako o tome uopće nisam razmišljao kada sam upisivao fakultet. Međutim, s vremenom sam u nastavničkom poslu pronašao i dodatne interese te područja i mogućnosti za stručno usavršavanje i napredovanje – ističe Pleadin.
Objašnjava da u pravilu svake školske godine dobije neki novi predmet, pa je dosad tako predavao i one osnovne poput Osnova elektrotehnike i Osnova računalstva, do zahtjevnijih poput Robotike, Programiranja mobilnih uređaja, Obnovljivih izvora energije i slično.
– Razlog tome je što se obrazovni programi u tehničkim strukama prilično brzo mijenjaju, a u posljednjih nekoliko godina su Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih uložili značajna sredstva u modernizaciju srednjoškolskih strukovnih kurikuluma te sada u školama radimo po novim kurikulumima koji su puno bliži potrebama današnjeg tržišta rada koje se izrazito brzo mijenja. To, naravno, iziskuje i kontinuirani angažman strukovnih nastavnika na praćenju novih tehnologija – objašnjava.
Pleadin sudjeluje i u raznim aktivnostima poput nacionalnih i europskih projekata, obrazovanja odraslih, valja naglasiti i Centar kompetentnosti. Sve to iziskuje dodatne napore i ono najbitnije – vrijeme.
– Vrijeme mi je zapravo postalo najdragocjeniji resurs i jednostavno sam morao u više navrata tražiti načine kako što bolje organizirati poslovne i privatne obaveze koje se često puta i vremenski preklapaju. Iako je toliki broj raznih aktivnosti ponekad prilično zahtjevan za provedbu, nakon što vidite rezultate svog rada teške i problematične situacije nekako padnu u drugi plan. Ipak, u svemu što radim najbitnija mi je podrška obitelji koja uvijek ima razumijevanja za ono čime se bavim. Bez obzira kakav mi je bio dan na poslu, po dolasku kući uvijek je lijep osjećaj kad ti se djeca razvesele i skaču po tebi čim se pojaviš na vratima – ističe.
Mišljenja je da u današnje vrijeme nastavnici pred sobom imaju mnogo veće izazove u svakodnevnom odgojno-obrazovnom radu nego prije nekoliko desetljeća.
– Slično kao i roditelji učenika, s jedne strane trudimo se učenike naučiti korištenju modernih tehnologija, a s druge strane borimo se protiv njihove ovisnosti o tim tehnologijama. Učenici su u pravilu sve zahtjevniji i otvoreniji u komunikaciji te sve više kao izvor znanja koriste internetske izvore. Uz sve te izazove valja istaknuti i ne baš sjajan položaj i percepciju nastavničke struke u društvu – napominje Pleadin.
“Ne može obrazovanje biti pokretač razvoja društva ako se najprije oni koji poučavaju ne odluče mijenjati na bolje”
Ipak, uvjeren je da većina nastavnika svoj posao shvaća kao poziv jer se takav posao u pravilu ne može samo “odraditi”. Često se govori i da škola učenike priprema za životni put, a iako je u obrazovanju učenika za zanimanje koje su odabrali velik naglasak na stručnim znanjima i vještinama, Pleadin tvrdi da je ključno učenike usmjeravati prema razvoju u odgovorne i poštene ljude.
– Ključno je da cijene društveno prihvatljive vrijednosti i svoj vlastiti trud i rad te da steknu vještine potrebne za samostalno cjeloživotno učenje. Stručna znanja i vještine su, naravno, bitna, ali će se ta znanja i vještine u velikoj mjeri promijeniti kroz nekoliko godina te će trebati dodatno učiti neke nove stvari. S druge strane, stavovi i navike koje mladi ljudi razviju, teško se kasnije mijenjaju – objašnjava.
Prije svega, nastavnik treba biti osoba otvorena za nove ideje, ali istovremeno svaku od njih i kritički preispitivati, nastavlja Pleadin.
– Kako bismo ostali u korak s vremenom i okruženjem koje se vrlo brzo mijenja, ponekad treba upoznati samog sebe i vidjeti koje su nam jake, a koje slabe strane i kontinuirano raditi na svom osobnom razvoju. Ne može obrazovanje biti pokretač razvoja društva ako se najprije oni koji poučavaju ne odluče mijenjati na bolje. Također, vrlo je važno i s učenicima uspostaviti odnos uzajamnog uvažavanja jer je to zapravo jedini način da se općenito poboljša i stanje u društvu. Poučavanje je uvijek lakše i daje bolje rezultate ako vas druga strana uvažava i predstavljate joj autoritet, pa makar i zbog nekog sasvim neočekivanog razloga. Ako bismo baš povukli paralelu s današnjim trendovima, mogli bismo reći da nastavnici moraju biti svojevrsni influenceri, ali s nešto manje nametljivim pristupom – ističe.
Već smo spomenuli da Pleadinu nakon iscrpnog radnog dana ne preostaje puno slobodnog vremena, no za kraj razgovora morali smo se dotaknuti i njegovog glazbenog angažmana zbog kojeg je lokalnoj zajednici također postao prepoznatljiv.
– Nekad sam u slobodno vrijeme svirao bubnjeve, a danas uglavnom odmaram i provodim vrijeme s obitelji. Zbog trenutnih obaveza bubnjevi čekaju neka bolja vremena, a do tada neka publika uživa u našim starim hitovima – zaključuje Pleadin.
Podsjetimo na kraju da je čak 16 nastavnika iz škola s područja Koprivničko-križevačke županije primilo priznanja za najuspješnije odgojno-obrazovne radnike. Priznanja je nastavnicima dodijelio ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs. Spomenimo da je na području cijele Hrvatske odabrano 513 zaslužnih djelatnika u području obrazovanja.
U našoj županiji nagrađeni su tako Nikola Mihočka iz Osnovne škole Đurđevac, Martina Valec-Rebić, Sandra Poštić i Marjana Fržović iz križevačke Osnovne škole Ljudevita Modeca, Marina Njerš, Martina Grgac i Marina Tomac-Rojčević koje predaju u koprivničkoj Gimnaziji Fran Galović, Danijel Mustafa iz Obrtničke škole Koprivnica, Branko Pleadin koji radi u Strukovnoj školi Đurđevac, Luka Femec iz Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko sunce, nastavnica Đurđica Lucek u koprivničkoj Osnovnoj Đuro Ester, Darija Kivač koja predaje u Osnovnoj školi Gola i Gimnaziji Fran Galović, Stojanka Lesički iz Osnovne škole Sveti Petar Orehovec, Mara Grašić iz koprivničke Osnovne škole Braća Radić, Marija Gabelica iz Srednje škole Koprivnica i Mišel Doskočil koji radi u križevačkoj Srednjoj školi Ivan Seljanec.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
