Subota, 8. listopada 2022.

FOTO Nakon posla Rikardo Šipek odlazi u svoj nasad i tamo provodi slobodno vrijeme: Ovo je dobra godina za šljive

Rikardo Šipek iz Starigrada pravi je dokaz da se sve može kad se hoće. Naime, uz redovan posao on je vrstan poljoprivrednik koji se bavi uzgojem jagoda, lubenica, dinja, šljiva, a donedavno i krušaka.

O uzgoju i svim izazovima tog posla sa Šipekom smo razgovarali u njegovom nasadu u Jagnjedovcu koji ima pola hektra, a od toga pola čine šljive, a pola kruške. Sadnica šljiva na nasadu ima oko 200, naglašava Šipek te dodaje da je od krušaka, koje su na drugom dijelu nasada, odustao te one čekaju na vađenje.

– Kruške su posađene 2005., 2006. godine, one su se izrodile te je voćnjak gotov. Moramo ih maknuti van, za sada je u planu na to mjesto posaditi šljive, no to ništa još nije sigurno. Još uvijek razmišljamo što posaditi jer nemamo previše vremena s obzirom na to da i žena i ja idemo na posao. Sve što uzgajamo dodatna je djelatnost – govori nam Šipek i dodaje da mu u poljoprivredi puno pomaže i mama.

Snimio Valentino Štefanek.

Šipek ističe da je nasad šljiva star 12 godina.

– Prve šljive smo počeli brati dvije do tri godine nakon sadnje sadnica. Prva prava berba bila je nakon šest, sedam godina. Svake dvije do tri godine je prava berba, a one između nisu ni približno onakve kakve bi trebale biti. S obzirom na to da su šljive pod vedrim nebom na berbu utječu vremenske prilike kao što je mraz, vjetar koji pomrzne cvat biljke, a treba se paziti i na točno vrijeme prskanja kako bi se oplodili plodovi jer inače šljivina buha uništi sav rod – objašnjava Šipek.

Dodaje kako je uzgoj svih biljaka koje su na otvorenom na neki način lutrija jer ovise o jako puno čimbenika na koje on kao uzgajivač ne može utjecati.

– Ova godina je iznimno dobra godina za šljivu. Zadovoljan sam jer je šljiva rodila, a da tako rodi svake godine to bi bilo odlično i sigurno bih razmišljao o proširivanju nasada – govori.

Šipek je istaknuo kako šljiva kao kultura nije previše zahtjevna.

– Kod šljiva nema puno posla kao kod nekih drugih kultura, ona se čak ne bi smjela ni previše obrezivati jer je podložna bolestima te se mora obaviti osnovno prskanje kada je u cvatu. Jako puno posla jedino odlazi na mladice koje rastu i koje se moraju očistiti – kazao je.

Snimio Valentino Štefanek.

Šipek je naglasio da je cijena šljiva bolja u usporedbi s prvom pravom berbom koja je bila prije nekoliko godina.

– Na štandu kojeg imamo na kućnom pragu prodavali smo konzumnu šljivu za osam kuna po kilogramu. To je dobra cijena i na nju se ne mogu buniti, kasnije cijena pada jer šljiva ima sve više. Plodovi su kasnije manji i prodavaju se za preradu pa je i stoga jeftinija. No, sve u svemu može se zaraditi. Nije to neka velika zarada, ali za popuniti kućni budžet je itekako dobro – kazao je.

Dodao je kako tržišta i mogućnosti plasmana ima, a sve ovisi o želji i spretnosti.

– Ako se nekome ne prodaje šljiva na malo, može se povezati i s velikim otkupljivačima. Tada je cijena nešto lošija, ali plasman je siguran te se onda uzgajivač mora pridržavati ugovora. Ovako ja imam slobodnu prodaju na svojem kućnom pragu i koliko zaradim, zaradim. Ostatak što nam ostane, preradit ćemo u pekmeze i džemove – kaže Šipek.

Zadovoljan je prodajom na kućnom pragu, a iako bi uvijek moglo bolje, ne žali se.

– Ljudi koji žele domaći proizvod uvijek će doći k nama. Kako imamo i lubenice, dinje i jagode ljudi često dođu po druge proizvode pa usput uzmu i šljivu. Tko kupi jednom, uvijek se vraća jer imamo svježe domaće proizvode. Najveći problem u prodaji su veliki trgovački lanci koji na akcijama prodaju jeftinije proizvode. No, kada nisu na akciji često su puno skuplji od naših domaćih proizvoda koji imaju konstantnu cijenu – naglasio je te zaključio da ne zna hoće li se ili ne nastaviti baviti uzgojem voća i povrća jer postoji puno financijskih ulaganja te je riječ o mukotrpnom poslu koji donosi tešku zaradu.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.