Ponedjeljak, 23. svibnja 2022.

FOTO Sanja i Tomislav Kavur dosanjali su svoj san – u Peterancu su prije 11 godina osnovali konjički klub, no na tome ne staju

Imanje Tomislava i Sanje Kavur u Peterancu dom je Konjičkog kluba Galop team Koprivnica.

Tomislavova ljubav prema konjima korijene vuče još iz njegovog djetinjstva, ljubav prema ovim bićima naslijedio je od svog oca koji je svojedobno bio prvak Jugoslavije u preponskom jahanju.

– Otac se bavi konjima od svoje 17. godine i ovo je bio jedini logički slijed. Sve je počelo nakon što je, nakon raspada bivše države, odlučio osnovati klub u rodnom Peterancu. Sagradili smo boksove i štalu, a prvotni hobi prerastao je u cjelodnevni posao – objašnjava nam Tomislav koji je svoju suprugu Sanju, koja je tada živjela u Njemačkoj, upoznao na moru, a spojilo ih je jahanje.

Naizgled običan sat jahanja pretvorio se u ljubav.

– Ona se u to vrijeme jahanjem bavila rekreativno, ali je bila zainteresirana i tako smo dogovorili naš prvi sat jahanja. Nakon nekoliko godina veze na daljinu, odlučili smo kako bi najbolje bilo da se Sanja vrati u Hrvatsku za stalno. Ideja sa štalom je postojala i prije nje, ali ovaj komadić raja stvorili smo zajedno – ističe Tomislav koji se odvojio od kluba svog oca i sa svojom suprugom osnovao novi.

Snimio Tomislav Matijašić.

Nastavlja kako je prošlo 12 godina od “postavljanja prve cigle”, a klub su registrirali godinu dana kasnije sa svrhom bavljenja dresurnim i preponskim jahanjem.

– Potencijalnim sportašima i jahačima željeli smo omogućiti bavljenje ovakvim sportom, s obzirom na to da, na području grada Koprivnice i šire, takva usluga do tada nije bila moguća – govori nam Tomislav.

U klubu trenutno imaju 130 članova, od čega je 80 aktivnih. Napominje kako većinu članstva u klubu čine djevojke, dok su muškarci u velikoj manjini.

– Ove godine imamo šest mladih, perspektivnih jahača koji bi trebali položiti za natjecateljsku licencu. Radi se o skupom sportu u kojem je vrlo teško naći sponzore, ali prijavama na razne natječaje uspjeli smo maksimalno rasteretiti roditelje natjecatelja u financijskom smislu. Željeli smo privući nove ljude pa smo tako odlučili da klub pokriva troškove odlazaka na turnire – naglašava Tomislav.

Dodaje da njegova supruga Sanja vodi tečaj jahanja i rekreativce, dok je on zadužen za natjecatelje koji nastupaju na preponskim i dresurnim turnirima. Bave se i terapijskim jahanjem, a za to je zadužena njegova sestra Valentina Kavur.

Konj je u ovom poslu uvijek na prvom mjestu, govori nam Tomislav.

Snimio Tomislav Matijašić.

– S radom počinjemo u osam sati. Za održavanje boksova zadužen je štalar, a mi za to vrijeme hranimo konje te ih, ovisno o rasporedu za taj dan, stavljamo u ispuste ili šetalicu. Treninzi za natjecatelje i rekreativce protežu se kroz cijeli dan, a nakon svih odrađenih satova, počinje spremanje konja u boksove i večernje hranjenje – objašnjava nam i kao prednost ovog sporta ističe činjenicu da ne postoje dobne granice.

Ono je, kaže, korisno kako za fizičko, tako i za psihičko zdravlje jer od jahača zahtijeva koncentraciju i komunikaciju sa životinjom koja ne govori vaš jezik.

– Iako se sa strane možda ne čini zahtjevno, vi gore aktivirate veliku skupinu mišića koju u većini drugih sportova ne koristite. Čak i 20-minutna šetnja na konju dovoljna je da osjetite aktivaciju i upalu ako se radi o početniku. Jahanje se koristi i u terapijske svrhe s ciljem da se potakne aktivnost mišića koji su uslijed bolesti zakazali, a pogotovo pomaže kod djece s autizmom ili Downovim sindromom – objašnjava.

Snimio Tomislav Matijašić.

Posebna veza postoji između konja i čovjeka – ako mu ne vjerujete, teško da će konj vjerovati vama, ključno je povjerenje, a ono se razvija s godinama, tvrdi Tomislav.

Jahanje pak ne promatra samo kao sport, već pojašnjava kako je zapravo riječ o grani gospodarstva u kojoj postoji mogućnost razvoja profesionalne karijere u kojoj se može biti trener jahanja, postavljač parkura, sudac, uzgajivač, trgovac opremom za konje, prijevoznik specijaliziran za prijevoz konja ili takozvani groom.

– Jako je teško pronaći stručno osoblje poput prijevoznika ili veterinara. Takvi se ljudi u Hrvatskoj mogu nabrojati na prste lijeve ruke. No to ne umanjuje činjenicu sve veće perspektive koju pokazuje ovaj sport. Konjički sport u Hrvatskoj prilično zaostaje u odnosu na onaj u zapadnim zemljama. Na nekoj svjetskoj karti konjičkog sporta, mi se nalazimo na debelom dnu. Sport do izražaja dolazi zadnjih godina, pogotovo što se tiče natjecatelja u mlađim kategorijama. Razlog tome je taj što se radi o skupom sportu, u kojem je, da bi došao do vrhunskog rezultata na međunarodnom nivou, nužno višemilijunsko ulaganje. Naši jahači i natjecatelji eventualno mogu konkurirati u kategoriji mladih konja gdje je konkurencija ogromna, ali je dostižna – zaključuje Tomislav.

Za kraj nam je otkrio i nekoliko planova.

– U bliskoj budućnosti planiramo proširiti terene za jahanje, ali i štalu s obzirom na to da se broj jahača u klubu značajno povećao. Uz travnate i pješčane terene, planiramo izgraditi i halu za jahanje kako bismo mogli trenirati tijekom cijele godine. Ove godine planiraju otvorenje dječjeg kampa tijekom ljetnih praznika. Cilj ovakve edukacije je da se u djeci kroz igru i rad probudi natjecateljski duh, ali i potiče samostalnost te dobra suradnja – kazao je Tomislav.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.