Četvrtak, 26. svibnja 2022.

Obitelj Belčić 20 godina uzgaja borove: Samo drvce i ukrasi nisu toliko važni koliko ljudi s kojima ih kitimo

Još svega nekoliko dana ostalo je do Božića koji je mnogima nezamisliv bez božićnog drvca.

Iako su prije nekoliko godina u trendu bila umjetna, u posljednje vrijeme ljudi se ponovno vraćaju prirodnim drvcima koja, reći će mnogi, daju prostoriji i domu posebnu čar.

– Lijepo je imati svježi bor u kući. To je jedan poseban miris i poseban ugođaj. Suprotno mišljenjima mnogih, svake godine kontinuirano sadimo nova drvca tako da tu takozvane ekološke štete nema, naprotiv, odrezani borovi idu i u eko-otpad i recikliraju se – priča nam dugogodišnja uzgajivačica borova Jadranka Belčić koja se ovog posla zajedno s pokojnim suprugom Brankom prihvatila 1998. godine.

Govori nam kako su počeli s 4.000 komada u osam redova, a dvije godine kasnije početni su nasad počeli polako rasađivati.

– Svi smo radili na tome, djeca su nam tada bila još relativno mala, ali su sa zadovoljstvom pomagala, baš kao i naši kumovi. U vremenima najbolje prodaje, čak smo i iz vlastitog sjemena dobivali drvca – prisjetila se i dodala kako je ljubav prema borovima zasluga pokojnog supruga, po kojem rasadnik nosi i ime, a koji je bio magistar šumarstva i koji je tu svoju ljubav prenio njoj i djeci.

No, bez obzira na to što je suprug bio u toj struci, ideja o pokretanju uzgoja bila je njezina.

– Kako su djeca bila još relativno mala i imali smo slobodne površine odlučili smo se za uzgoj kako bismo popunili kućni budžet. Nije to veliki novac, ali jako dobro dođe. Osim toga kod vinograda imamo velike površine koje su na brijegu pa smo tamo posadili drveća kako ne bismo morali stalno kositi – istaknula je.

Snimio Valentino Štefanek.

Napomenula je i kako je dosta sadnica samo niknulo, a drvcu je, da bi naraslo do prihvatljive veličine, potrebno od sedam do 10 godina ovisno o vrsti.

– Određeni dio drvca je iz našeg uzgoja koja sama niknu na zemlji, a jedan dio sadnica kupujemo. U posljednjih nekoliko godina ljudi zahtijevaju puno više vrsta pa je jednostavnije neke sadnice kupiti. Kod sadnje drvca potrebne su velike površine na kojima će oni rasti. Ako se ne kupuju sadnice, onda je to puno zahtjevnije i potrebno je puno više vremena, ali i površina. Posla oko drvca ima poprilično, iako mi se baziramo na prirodnom uzgoju uz što manje uplitanja u njihov rast. Ne radimo takozvana pincetiranja kako bi krošnje bile gušće, već želimo da drvce bude što prirodnije – objasnila je.

Kada je riječ o potražnji, govori nam da prodaje na kućnom pragu, a s kupcima su razvili prijateljski odnos.

Snimio Valentino Štefanek.

– S brojnim mušterijama imaju određene rituale prije kupnje. Većinom sa starijim kupcima uvijek prvo popijemo rakijicu, malo popričamo i onda odlazimo birati drvca. Ljudi koji nam dolaze iz godine u godinu često svoja drvca rezerviraju već nakon berbi grožđa. Šeću nasadima i obilježe si drvo koje žele tako da im mi po dogovoru izvadimo drvce. Neki čak dođu i sami si režu svoje drvce koje su si odabrali – naglasila je.

Kaže i da se trendovi mijenjaju pa je tako nekada ljudima obična smreka bila dobra, nakon toga su uslijedile jele, a u posljednje su vrijeme jako popularne nordijske jele i srebrna smreka.

Jadrankin sin Krešimir Belčić dodaje da postoji i alternativa srebrnoj smreki koja ne pika, a to je pančićeva omorika.

Dodao je kako sve manje upita ima za obične smreke i jele, njih većinom kupuju stariji ljudi. Naglašava kako je njima valjda ostalo tako u navici i bez obzira na trendove oni preferiraju smreku i jelu.

Snimio Valentino Štefanek.

Najčešće pitanje koje im kupci postavljaju, govori Krešimir, jest, hoće li drvcu padati iglice.

– Uvijek im odgovorim da baš kao što i ljudima u dva tjedna opadne pokoja vlas, tako i drvcu padne pokoja iglica jer je to živo biće. Najnormalnije je da dolazi do procesa promjena iglica. Druga stvar je osipanje kad se trkne grančica pa onda padnu. To je znak da je drvce potpuno suho, da je izgubilo vodu u sebi te da je prerano rezano – napomenuo je Krešimir.

Kroz godine je bilo brojnih dogodovština s ljudima koji kupuju drvca pa se tako Krešimir prisjetio kako je jedne godine došla gospođa s mužem koja je živjela u malom stanu, ali je željela jako veliko drvce.

– Gospođa je htjela veliko drvce samo zbog toga što im je susjeda došla iz Njemačke i kupila isto veliko drvce. Žena je rekla kako susjeda ne može imati veće drvce od nje i tako su uzeli jedno jako veliko drvce. Na pitanje hoće li stati u stan, žena je odgovorila da će maknuti i garnituru ako će to biti potrebno, samo da ima veće drvce od susjede. Stavili smo drvce na krov automobila, jedva smo složili i automobil se jedva vidio od drvca. Druge godine je ista žena došla s mužem i ponosno se pohvalila kako je imala veće i ljepše drvce od susjede te da će ove godine kupiti normalne veličine jer ne dolazi susjeda – objasnio je.

Snimio Valentino Štefanek.

No, osim dogodovština, Belčićima se tu i tamo dogodi i pokoja krađa.

– Svake godine ljudi dođu i sami posijeku drvca. Ako je to nekome toliko zadovoljstvo, neka im onda to drvce i ostane. Nema takvih primjera puno, to su svega dva, tri slučaja godišnje – dodaje.

Pričaju nam kako vrlo često ljudi znaju pitati koje će biti njihovo drvce kojim će ukrasiti svoju kuću, no oni to često ne znaju do posljednjeg trenutka.

– Kad prijatelji dođu u posjet često znaju reći da imam prekrasno drvce, a nerijetko se dogodi da je 10 ljudi reklo za to drvce da im nije lijepo. Samo drvce i ukrasi nisu toliko važni, važno je s kojim ljudima i s koliko ljubavi je to drvce okićeno. Ni mi nismo pravilni i savršeni, tako je isto i s drvcima – zaključila je Jadranka i kazala da ih ovaj obiteljski posao ispunjava.