Jevgenij Conar, po zanimanju ortoped, u Koprivnici se bavi jednim neobičnim hobijem – uzgaja bonsai drvca.
Ovim hobijem bavi se malo manje od pet godina, no prvi doticaj s ovakvim biljkama bio mu je još na fakultetu. Za vrijeme studentskih dana povezao se s predsjednikom bonsai udruge u Rijeci, iskopali su i nekoliko primjeraka kao početni materijal no kako se kao student selio iz stana u stan, nije imao uvjete za održavanje ovih čudnovatih stvorenja, pa ih je vratio u zemlju. Govori nam kako je već pomalo i zaboravio na njih sve dok ga supruga, nakon što su kupili kuću u Koprivnici, nije potaknula na taj hobi.
– Otišao sam do ljudi koji se s time bave vidjeti kako je to i vratio sam se ponovno u svijet bonsai drveća. Bivši predsjednik udruge tada mi je poklonio dva primjerka i to su mi ujedno dva najstarija drvca koja imam. Postepeno sam kroz godine povećavao njihov broj, neke sam dobio, neke iskopao. Brzo čovjek sakupi preveliki broj, jer ti nikad nije dosta i bonsai drvcima teško je reći ne – ističe.
U dvorištu trenutno ima 25 drvca, ali nisu svi bonsai, jer, kako kaže, većina ih je takozvani predbonsai ili pak totalno sirovi materijal. U puničinom ih je vrtu još 20-ak, oni su u zemlji i kao takvi ne zahtijevaju puno brige. Napominje da je svakom drvcu, da bi postalo bonsai, potreban različit vremenski period.
– Ako se počne od sjemena, za drvce je potrebno i više od 30 godina, jer je to užasno spor proces. Ako čovjek iz prirode uzme materijal koji ima odlične karakteristike, kroz nekoliko godina čovjek može imati već gotov materijal. S druge pak strane, može se otići i u rasadnik i kupiti predbonsai ili već gotov bonsai na nekoj izložbi. Ovisno o materijalu s kojim raspolažeš, toliko je potrebno i vremena da drvo postane bonsai – objašnjava.
Dodaje da svako godišnje doba, osim zime, donosi i posebnosti koje se rade na ovoj biljci.
– Na proljeće se rade presađivanja i obrezivanja te možda mini stajling. Po ljeti se orezuje drvo, slijedi defolijacija, odnosno skidanje lišća kako bi se natjeralo drvo da stvara gušću krošnju. Na jesen se skida stara žica, stavlja se nova, orezuje se. U svakom godišnjem dobu ima se nešto za raditi na drvcu i to posebno s borovima kod kojih je vrlo kratki vremenski period kada se rade određene radnje. Ima posla, naravno sve ovisno o rezultatu kojeg želi čovjek postići. Što se čovjek više vremena posveti drvu, bit će i bolji rezultat – pojašnjava.
Zima im je zapravo godišnji odmor, jer su tada drvca u stanju mirovanja i zahtijevaju minimalno brige.
Ovaj zaljubljenik u bonsai drvca najviše ima domaćih autohtonih vrsta, jer naglašava da je grubo pravilo da bi se trebala uzgajati bonsai drveća koja rastu u krugu od 50 kilometara od mjesta stanovanja. Ima i nekoliko mediteranskih drvca u plastenik kako bi im osigurao uvjete njihovog podneblja, ali u njegovoj je zbirci ipak najviše graba, lipe, hrasta, breze, tise, smreke, borova.
Objasnio je i što je to potrebno da bi drvo postalo bonsai drvo.
– Ono mora imati neke karakteristike koje su japanski bonsai majstor utvrdili te bonsai keramičku posudu. U suprotnom to nije pravi bonsai. S obzirom na to da bonsaista u Hrvatskoj ima relativno malo, vrlo je teško naći potrebne alate, keramičke posude i ostalu opremu za bavljenje ovim hobijem. Praktički sve što je vezano uz bonsai je posebno. Naravno može se čovjek početi baviti bonsaijem s običnim vrtnim škarama i plastičnom posudom iz bilo koje trgovine. No, kako se razvijaš i kako su ti sve bolja drva, tako i ulažeš u ostale stvari. Na sajmovima diljem Europe moguće je nabaviti opremu i alat – objašnjava.
Podsjetio je kako je nedavno u Koprivnici održana prva bonsai izložba u organizaciji Bonsai udruge Sjeverozapad čiji je član.
– Aktivni smo tek od prošle godine iako smo udrugu osnovali 2020. godine no zbog pandemije koronavirusa nismo imali nikakvih aktivnosti. Voljeli bismo da nam se jave svi zaljubljenici u bonsai i oni koji će to tek postati. Primamo članove, nama je svejedno je li netko laik ili se već duže vremena bavi bonsaijem. Svi koji su zainteresirani, dobrodošli su – zaključio je.
