Umjetnost se može izraziti na razne načine.

Poneki svoju kreativnost tako vizualiziraju olovkom na papiru, a neki papir mijenjaju zidovima kako bi dosadne gradske procijepe ispunili muralima. Dosta njih svoje zamisli s palete na platno prenosi dobrim-starim kistom.

No, postoje i oni odvažni koji kao kreativni produžetak vlastitih ruku koriste iglu, dok originalnost ispoljavaju na najkompleksnijem, ali i najdivnijem platnu od svih – ljudskoj koži. Jedna od odvažnih je i 23-godišnja tattoo majstorica Ivana Kokša koja, kako nam to i sama govori, crta otkad zna za sebe.

– Cijeli život crtam i uvijek me zanimala boja, no u početku sam naginjala prema slikarstvu, dok sam tetovaže promatrala na drugim ljudima. Interes za tetovaže rastao je sve više pa sam sama počela eksperimentirati i istraživati. Prvu tetovažu napravila sam 2013. godine, a nakon čega sam počela proučavati opremu i tetovirati kompleksnije stvari. Tetoviranju sam se potpuno posvetila prije šest godina – objašnjava Kokša.

Budući da u Hrvatskoj situacija po pitanju službenih tattoo majstora nije definirana u potpunosti, ne postoji majstorski ispit ili neki oblik profesionalnog obrazovanja. Mladi majstori stoga su prepušteni sami sebi, ali i pomoći kolega koji se tetoviranjem bave dugi niz godina. Zanat je tako naučila i Kokša koja je inače završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna na slikarskom odjelu.

– U stranim državama postoje mentorstva, bilo bi poželjno imati mentora koji će učiti pod stručnim okom, odnosno rukom. Ako ja želim nekoga naučiti tetovirati, to ne mogu napraviti službeno – dodaje Kokša.

Tetovaže vole baš svi, tetovira se i na prikrivenim mjestima, a trendovi s društvenih mreža najveća su inspiracija

Usprkos poteškoćama, tijekom godina aktivnog bavljenja tetoviranjem Kokša je stekla povjerenje brojnih Koprivničanki i Koprivničanaca, a tetovirati se dolaze baš svi – i mladi, ali i oni stariji.

– Tetoviram dosta ljudi zlatne životne dobi. Stariji ljudi imaju periode u životu kad žele uraditi nešto za sebe, dok mladi češće vide da tetovaže postaju popularne i prihvatljive, a tako onda ruše i predrasude – ističe.

Tetovaže nisu definirane za jednu skupinu ljudi, životni stil ili društveni status, nastavlja Kokša.

– Dolaze mi ljudi iz svih djelatnosti, pa i oni kojima su tetovaže na radnom mjestu zabranjene. Tada radimo tetovaže na prikrivenim mjestima – napominje.

Uz to, tetovaže mogu imati značenje, ali i ne moraju.

– Nekome su važne emocije, dok si netko želi tetovirati estetski privlačnu tetovažu, nema pravila – tvrdi Kokša.

Snimio Valentino Štefanek.

Na pitanje o motivima tetovaža naših sugrađana, Kokša odgovara kako postoje vječno popularni poput imena djece ili ruža, no motivi češće ipak ovise o trendovima. Primjerice, mladi danas tetoviraju motive iz serija i filmova.

– U zadnjih godinu dana popularno je tetovirati citat na rebru, ili neki rukom napisani tekst s tankim linijama. Novi trend je i tetoviranje na nadlaktici, a što će biti u narednom razdoblju, vidjet ćemo – prepričava Kokša i naglašava kako inspiracija za motive ljudima najčešće dolazi s interneta i društvenih mreža.

Ističe i kako radi podosta velike tetovaže poput onih preko cijele ruke, ali i tijela.

– Tetovirala sam cijelu nogu preko bedra i leđa pa sve do vrata. To je bio jako veliki projekt koji je vremenski trajao dva vikenda po šest sati – napominje.

Sate tetoviranje potrebno je i fizički izdržati, a iako većina sugrađana tetovaže smatra sinonimom za bol, Kokša govori kako joj se prilikom tetoviranja nitko nije onesvijestio.

– Zapravo se uopće ne radi o intenzitetu boli, već je riječ o psihičkom stanju. Čim vidim da ljude počne loviti panika, pokušam ih smiriti. Naravno, bilo je vrištanja, jaukanja i uzdisanja, ali dolaze i ljudi koji su kao od kamena – otkriva i uvjerava kako intenzitet boli zapravo ovisi o pragu na bol, ali i dizajnu i mjestu tetoviranja.

Tetovaže su autorski rad, a Kokša ih i sama ima više od 40. Postoje i predrasude

Ako tetovažu pak promatramo kao autorski rad, što ona zapravo i je, potvrđuje nam Kokša, tada valja spomenuti i autorsku slobodu.

– Drago mi je kada mogu dati sebe u dizajn tetovaže. Kad netko dođe s gotovim i već tetoviranim dizajnom, nastojim promijeniti barem sitnice zbog respekta prema autoru i osobi koja ju već nosi. Ja na kraju krajeva i tetoviram pa želim dati svoje autorstvo. S druge strane, postoje ljudi koji inzistiraju da ja nacrtam nešto. Imam već i spremne dizajne iz kojih ljudi mogu birati. Znam imati dosta veliku slobodu – tvrdi.

Kokša i sama ima mnogo tetovaža, prestala ih je brojiti nakon 40, a baš svaka joj ima značenje.

– Sve tetovaže koje imam su podjednake veličine, najviše mi je zbog boli ostala u sjećanju ona koju imam na prsima, a vezana je uz moju filozofiju, dok su ostale tetovaže zapravo niše iz mojega života. Volim obojene i šarene tetovaže, ali i jako crne. Preferiram tradicionalni i linearni stil. Po pitanju motiva, ima svega – objašnjava.

Snimio Valentino Štefanek.

Upravo zbog velikog broja tetovaža se susreće i s ponekim predrasudama, a pri šetnji gradom može pretpostaviti kako ju percipiraju poneki sugrađani na temelju njihovih pogleda.

– Lijepo mi je vidjeti tetovaže, vani je to sve prihvatljivo. Kad na ljetovanju vidim tetovirane roditelje kako s djecom dolaze na plažu, mogu uvidjeti da su normalni. Mi smo dosta zaostali po pitanju toga, ne mogu reći da smo potpuno prihvatili tetovaže – smatra Kokša.

Dodaje i kako na usputne tetovirane prolaznike gleda kao na pokretne galerije iz kojih i sama dobiva nove ideje i inspiraciju.

A kako bi inspiraciju iskoristila u potpunosti, a pritom doprinijela uzdizanju i napretku umjetnosti, rušenju predrasuda i stereotipa, ali i promociji mladih umjetnika, kao i istaknula važnost autorskog stvaralaštva, Kokša je s još nekoliko mladih ljudi pokrenula projekt “NAIVE”.

– Mi smo mladi ljudi koji se bavimo umjetnošću, sami dizajniramo i ručno tiskamo svoje majice, dizajniramo i šivamo razne torbe, kao i torbice za duhan. Sve je napravljeno od zelenih materijala, pri izradi ne stvaramo otpad. Nedavno smo pokrenuli i javni natječaj koji je bio osmišljen na način da su nam se umjetnici mogli javiti i prezentirati svoje autorske radove i rukotvorine, a mi ćemo ih izložiti na virtualnoj platformi. Tamo već postoji i blog s temama tradicionalnih tetovaža u drugim kulturama. Cilj je razmijeniti iskustva, mladima dati prostor i potaknuti ih na autorski rad – zaključuje Kokša.