Na jednom brežuljku u Močilama, iza kleti svima dobro poznate koprivničke frizerke Marije Posavec, svoj dom je pronašao hambar star otprilike 120 godina.

Hambar je, za one koji to možda ne znaju, spremište u kojemu se čuva žito, no ovaj čuva nešto mnogo vrjednije, čuva uspomene.

Hiža uspomena, kako ju zove ova ponosna vlasnica, ugledala je svjetlo dana zahvaljujući mnogim dobrim ljudima koji su nesebično i s voljom, uz nezaboravno druženje, pomagali da se Marijina ideja pretvori u djelo.

– Hvala mom polubratiću Mladenu Vuljaku koji mi je velikodušno poklonio hambar star oko 120 godina, a potječe od naših korijena. Pretpostavljamo da ga je sagradio naš pradjed Ivan Vuljak, djed Mladenovog i mojeg tate. Veliko hvala majstoru Antunu Ivi Erdecu, koji je dušom i srcem cijelog sebe utkao u ovaj projekt i pretvorio moje snove u stvarnost – rekla je Marija i zahvalila i svima koji su na bilo koji način pomogli u njenom naumu.

Kako kaže, svi zajedno uspjeli su realizirati ono što je dugo imala u planu, a to je da sve starine svojih predaka, predaka njene djece i njenih unuka koje je uspjela sačuvati, stavi na jedno mjesto, u hambar. Malo starinsko zdanje čuva brojne predmete iz života njene obitelji, a baš svaki priča svoju posebnu priču. Unutra se može naći svega – od košare u kojoj je mama Cila Vuljak roditeljima nosila pogače, radija koji je pripadao obitelji Posavec, pegle u koje se stavljala žerjavka, kefe, odnosno četke obitelji Vuljak za odjeću, tu je i cvajcek, odnosno mali nožić tate Đure, pa sve do kolica u kojima se Marija vozila kao beba.

Ako se netko pita čemu sve to, ponosna vlasnica Hiže uspomena kaže to ovako:

– Da se zmislimo kak su naši stari živeli i kak su veseli bili z onim malo kaj su imeli. Da se ne zatru si tragi na se naše kaj su nam bili dragi.